Jedan iz plejade mlađih kompozitora s Innova Recordings, bostonski Peter Van Zandt Lane (rođen 1985.) radi instrumentalnu i electro-acoustic glazbu. Studirao je kompoziciju s Melindom Wagner, Ericom Chasalowim i Davidom Rakowskim, te je surađivao s brojnim autorima, orkestrima i ansamblima. Ima brojne radove različitih koncepcija, a na ovome albumu se zaputio u jedan od najkompleksnijih glazbenih segmenata: osmisliti balet koji je uz operu najzahtjevniji rad, te prikazati s umjetničkog aspekta djelovanje internet-hakera.

O tome što je hack-politik ili hakerska politika ne treba mnogo razbijati glavu. Svatko od nas se barem jednom susreo s dvije najvažnije i najangažiranije ekipe o kojima je ne tako davno brujio cijeli svijet: Anonymous i LulzSec. Oni su zaustavili mnoštvo web-stranica širom svijeta i onemogućili kojekakve protoke informacija koje im se nisu dopadale. Posjedali su i na vlade, a i na privatna lica. Meni se tako obrušio cijeli program Windowsa koncem 2011. kada sam sasvim bezazleno ukucao u google 'dissident' jer sam tražio neke informacije u vezi jedne jako stare pjesme Thomas Dolbyija iz 1984. godine. Krepao mi je kompjuter. Pa mi je isto tako krepao kad sam skidao jedan vrlo diskutabilan black-metal album pun informacija o sustavu svjetske politike. I još jednom kad sam dobio neke vrlo slične informacije iz prve ruke pohranjene u PDF formatu.

Elem, ti hakeri imaju moćne servere i meštre koji vam mogu uzeti ama baš sve s vašeg hard-dicsa ako ste umreženi na internet i ako ih zaintrigira nešto s čime se ne slažu. Ali i tome se može stati na kraj. Evo, ja fino imam svoj PC na kome radim što god hoću i nema internet link, a za potrebe interneta koristim laptop na kome osim nekih filmova, ponešto crtića za klinca i tek samo par nekih albumčića nemam ama baš ništa osobito 'problematično' što bi mi netko mogao ukrasti. Ma kako god da vi zaključavali svoj PC s kojekakvim šiframa, hakeri će ući u vaš hard-disc i maznuti vam sve što ih zanima. A najčešće su to neke velike tajne, podaci, najnovija glazba, najnoviji filmovi, intimni sadržaji i još štošta s čime vas mogu ucijenjivati. No, njihova se politka uglavnom ne svodi na 'sitnu' čeljad u potrazi za amaterskom pornografijom koja je jedan od najzastupljenijih segmenata na internetu. Mislite da su ljudi sami svoje porno slike stavili na web stranice? Nisu. Ili da bendovi koje slušamo prije nego što službeno objave albume sami stavljaju svoje materijale na internet. To su im uzeli upravo ovakvi hakeri i ako imate bilo kakve kompromitirajuće podatke, najjednostavnije je da ih pohranite negdje izvan dometa interneta. Na neki nosač s kojime baratate, a svi mi imamo svoje tajne i slatke užitke koje nećemo dijeliti s nikime osim sa samima sobom ili nekim nam jako bliskim i dragim. Život nam se gleda doslovce 'odozgo' ako ne pazimo na to i baš, kao što je to sam Isus Krist rekao: biti će vam suđeno po vašim djelima. Hakeri su upravo u poziciji samog Boga koji prati svaki ljudski mig, no ograničeni su samo na podatke iz vašeg kompjutera i ne znaju što vi radite kad ste izvan dosega mreže. A, naravno, sve službe prate i rad vašeg mobitela, telefona, pa i bezazlenih stvari s kojima se ne opterećujemo previše osim kad nam dođu računi za vodu, plin, struju, odvoz smeća i kojekakve sitnarije na koje se nakupi o-ho-ho love. Sve su to hakerski poslovi.

Upravo vođen ovakvim Orwelovskim scenarijem kao iz kultnog romana i filma "1984" (i David Bowie je davno napravio tu pjesmu, sjećate li se "Diamond Dogs" albuma?), Peter Van Zandt Lane je osmislio jednu slojevoto bogatu instrumentalnu priču kroz 10 scena razvučenih na 13 instrumentalnih kompozicija u kojima je osnovni naglasak stavljen na modernu klasičnu glazbu. Uz to, ona je poprilično drugačija što se tiče Innova Recordings i sad bi se tu moglo štošta trabunjati o onome čega ima i o onome čega nema isključivo za audio zadovoljstvo.

Kako je sam autor vrlo potkovan i veoma mlad, neke stvari mu se mogu 'progledati kroz prste': zaboravio je fokus stacionirati na glazbenu umjetnost koja je ovdje izrazita od A do Ž, no manjka joj slojevita priča. Pojednostavljeno rečeno, kada uzmete ovaj cd na preslušavanje, ako ne znate o čemu fabula govori, onda ste u gadnoj gabuli i neće vam nimalo biti zanimljivo tonsko štivo. No, kad barem malo pročitate informacije s omota albuma koje su za ovakav kompleksan zahvat prilično šture, možda će vam poneka siva stanica u mozgu sugerirati da nastavite istraživati o čemu je ovdje točno riječ, no kako je sam balet veoma sugestivna karika, osobito suita kao format jedno dosta suhoparno kompleksno zdanje u kome je najvažnije poznavati radnju za čitav doživljaj, tako istovremeno slušanje ove glazbe i niti ne može prouzrokovati neko osobito ushićenje jer ovdje prvenstveno nema onih selekcijski adaptiranih fragmenata na melodiju, ritam, harme i još koješta što svaki ljubitelj glazbe očekuje. Također, kad je o ovakvoj temi riječ, vjerojatno će svatko pomisliti kako je ovo neka kompjuterska glazba puna elektronike, ali nipošto bez obzira na Van Zandtove electro-acoustic korijene.

Glazba je klasicizam proizišao iz ogromnog naslijeđa mnogih autora među kojima se primijećuju Stravinski, Schoenberg, ponešto Wagnera, ali najviše modernijih autora iz 20. stoljeća (Philip Glass recimo), te je dakako i primijetna količina rocka, osobito monumentalnih aranžmanskih zahvata sympho/progressive/space, pa i no-wavea na daleko senzibilniji način. Ovdje ima i udaraljki, kompletnog seta rock bubnjeva, nekih veoma heavy zahvata gudača od kojih se takoreći stisne dupe, kontemplacije starog i novog u homogenu kaotičnu smjesu svega i svačega što ne prati uobičajeni glazbeni tijek: skače se s percepcije na percepciju kroz sve ove scene, ali najbolji i najjednostavniji dojam prikazuje upravo fokusiranost na plesače koji odrađuju poput glumaca u nekom jako dobrom filmu sve režiserove ideje.



Tek nakon što se pogleda ovaj kraći segment od nepunih 7 minuta u kome plešu Juventas New Music Ensemble iz Bostona, a u balet se priključuje i plesna kompanija iz Brooklyna The People Movers, može se ponešto razabrati što to sve ovo točno predstavlja. Odnosno, uočava se da se Van Zandt kao kompozitor ne priklanja niti jednoj opciji: niti hakerima, a niti onima koji su 'upecani'. On govori iz pozicije promatrača, te je, hipotetski, vjerojatno doživio nešto slično i ovim baletom im istovremeno pokazao srednji prst diveći im se na njihovom analiziranju svijeta koji se pretvorio u internet.

Glazba je inače prilično zamorna za slušanje, stalno pada u oscilacije gudača i refleksije povremenih udaraljkaških sekvenci s ponekim piano dionicama, te bez adekvatnog vizualnog dokaza praktički ne može niti živjeti. A ocjenjivati samu glazbu bez baletnog prikaza je jako, jako teško i čudi me da izdavač nije umjesto ovakvog audio zapisa ponudio kompletan video sadržaj. Minus izdavaču na štetu odlične autorske ideje.

Naslovi: 1.Scene I: The donning of masks, 2.Scene II: Blackhat/ whitehat: Topiary's contemplation, 3.Scene IIa: Kayla and Sabu, 4.Scene IIb: Anonymous assembles, 5.Scene III: Laurelai emerges, 6.Scene IV: Dec.8.2010: #OpPayback, 7.Scene V: The jester, 8.Scene VI: Jan.5.2011: #OpTunisia, 9.Scene VII: Lulz dogma, 10.Scene VIIIa: Lex talionis. 11.Scene VIIIb: The shaming of HBGary Federal, 12.Scene IX: Sabu's betrayal, 13.Scene X: Lernaean hydra

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 22/06/2014