I dalje postojano pokazuju čvrsto zacrtani put kojim zapravo do sada još nitko nije kročio. Jedni su od rijetkih koji promoviraju hrvatsku etno glazbu i k tome uspijevaju na međunarodnom levelu. Danas otkrivamo da nije istina da se razumiju jedino u svoj core business, već im i PR leži. A jesu li nas pogostili, judi moji, pa je li to moguće… Dakle, došli smo ravno u 6 pred ulaz Tehničkog muzeju u Zagrebu, kako je bilo dogovoreno. Nismo bili posve sigurno što da očekujemo od ovakvog LET3-ovski tajnovitog i zapravo riječki-standardnog press događaja. Kvarnerske dive su se spustile na stubište u foajeu muzeja. Mi smo svi zauzeli strateške pozicije od kuda bismo najbolje mogli uhvatili riječke čke. Trenutak smo buljili jedni u druge kao prvoga dana srednje, kad ono odjednom započne pjev kvarnerskih supova. Budući sam snimio sav otvarački performans, mogao sam još jednom u sebi izvrtiti čitavu pjesmu, da budem sigurno koju ću pjesmu napisati kao otvaralačku. I dobro sam učinio, jer da nisam snimao, sada ne bih znao da se radi ustvari o jednom medleyu. Radi se o gotovo svim pjesmama s novog Mjeseca, koje nisu posložene u track redoslijedu, već su si dame i njihova kreativna voditeljica Miranda dale malko više slobode. Ispalo je hvala Bogu fenomenalno. One su nas polako vodile gore uza stube na svemirski odsjek, a objašnjenje toga možete vrlo lako povezati ako se sjetite naziva novoizdanog albuma. Mjesecu je, po svemu sudeći, bilo sudbinski predodređeno da svoju najveću promociju do sada doživi upravo na mjestu gdje svi školarci rado dolaze, veseli i ponad svega znatiželjni, a jedino im je bed što upravo tada moraju i šutjeti te biti mirni. Radi se naravno o The planetariju, čiji je program i ovoga svečanog puta vodio naravno, a tko bi drugi nego… ne nije Đelo Hađiselimović već jedini naš svemirac, Ante Radonić. U znatno kraćem repertoaru, g. Ante nas je, opet na našu veliku znatiželju, podsjetio nekih osnovnih stvari koje se događaju na dnevnom i noćnom nebu, a toga nismo ili smo rijetko svjesni. Tako smo uz pozadinu novoalbumskih pjesama slušali o najsjajnijnoj zvijezdi Sirius, o zvijezđu kojeg promatramo sa pola tisućljeća zakašnjenja, o položaju zvijezda koji svaki put iznova mijenja položaj, o nama najbližem planetu Marsu, kojeg ćemo ako živimo na selu, moći dobro vidjeti ovih zimskih noći, i tako bliže i tako dalje. Budući da je tema tog kasno poslijepodneva bila Mjesec, Putokazi su nam pripremili novi aktualni singl Dvojnica, čiju su nam premijeru spota prikazali unutar planetarija. U priopćenju stoji da su spot radili Tomislav Ćurković i Aljoša Brajdić za riječki multimedijalni studio Megaphone. Način na koji je rađen spot je inovacija. Duž pjesme promatramo unutrašnjost kocke, u kojoj se različiti neživi predmeti miču, odnosno čine se živima. To im je uspjelo tako što su kocku spontano okretali, a digitalni fotoaparat su fiksirali na kocku i stavili da snima u slowmotion-u. Ishod je briljantan.

Nakon Dvojnice, napustili smo mračnu sobu i u svijetloj svemirskoj hali odradili fotosession ispred NASA-inog robota i raketoplana. Mjesec je time dobio promociju kakvu zaslužuje, jer ga je, čini se, Mars već počeo polako sustizati u popularnosti. U Tehničkom muzeju u Savskoj tog je dana doživio sve svoje mijene, a svoj puni sjaj morao je doživjeti baš u planetariju, budući da onaj na stvarnom nebu nije bio toliko zainteresiran za suradnju. U nadi da će Putokazi nastaviti sa dobrim odnosima i prema novinarima i svima koji su gladni njihovih pjesama, njihovog lika i djela, podižem čašu medice, a potom borovičke, dvije istarske rakijice kojim su nas Riječanke sve rado pogostile.

Po izlasku iz muzeja i po zalasku Sunca dala se naslutiti nova era, era Mjeseca.

marin // 30/09/2009

> vidi sve fotke // see all photos