Veoma interesantnu biografiju ima Mason Bates. Daleko je poznatiji kao DJ Masonic i klupska publika ga poznaje samo kao zabavljača, no on je u suštini profesionalni akademski glazbenik radeći s tri velika giganta - simfonijskim orkestrima San Francisca, zatim sa The National Symphony Orchestra i The Chicago Symphony gdje obavlja aktivnosti kompozitora-rezidenta.

Ovaj njegov drugi album nesvakidašnji je spoj elektronike, akustike i orkestracija, a slobodno se može primijetiti i smionih eksperimenata bliskih pop, dance, glitch, IDM i klupske scene koju je dovitljivo utkao u modernu klasiku. Naravno, elektronika ne izvire iz svake od ovih 6 tema za koje je odreda pozvao pregršt različitih glazbenika služeći se i svojim rezidencijalnim profesionalcima iz The Chicago Symphony Orchestra. Svatko mu je odsvirao zadane partiture, a Mason je na njih, kako-gdje nafilao svoje elektronike ne izlazeći iz okvira moderne klasike, odnosno profesionalne struke. Doduše, ovdje nema izrazitih tenzija ka plesnim podijima već defileja kroz iskonsku umjetnost koju nažalost ne poznaje škvadra iz noćnih klubova.
Kompozicije imaju razgranate i neobične priče koje se sve zajedno reflektiraju kroz impresije različitih mitologija, tradicija, geografskih pojmova i same fikcije u kojima autoru ništa nije strano, neobično, nedodirljivo ili nedokučivo. Razvija teme od tibetanskih molitvi, patuljastih galaksija, pentatoničkih harmonija povezanih sa zapadnjačkim pastoralama, pa se vraća na 'zemlju' zamišljajući kako bi nekadašnji gudački sastavi zvučali da ih sviraju vanzemaljci, pa onda malo zabrije u čisti jazz-blues u završnoj posveti "White lies for Lomax" etnomuzikologu Alan Lomaxu koji je proučavao blues Muddy Watersa i mnogih anonimnih bluesera čije su pjesme ostale u tradicijskoj baštini američkog juga...

Ovo jako šaroliko glazbeno djelo koje obuhvaća i mnoštvo klasičnih žanrova i stilova, kao i moderne pop-kulture, samplinga i elektronike rasteže se od relativno plesne i ritmične naslovne "Stereo is king" oivičene perkusijama, marimbom, mnoštvom glitcha i sofisticiranog d'n'b/IDM-a, te jedine plesne "Terrycloth troposphere" pod utjecajima Terry Rileya koja zvuči kao da je pristigla s berlinske etikete Nonine Recordings s potpisom Martin Eugena Raabensteina, a između njih su nanizane varijacije svega i svačega. Ambijentalna fantazija zvana "Observer in the Magellanic cloud" o galaksiji i navodnom svjedočanstvu Maora s Novog Zelanda sadrži i vokalne arije na njihovom autohtonom jeziku, dok najkompleksnija i najdulja "Difficult bamboo" (gotovo 24 minute) prožima orkestracije za violinu, flautu, klarinet, piano i perkusije u pentatoničkoj ljestvici s bogatim nadogradnjama. "String band" je najbliža pojmovniku klasične moderne, no i tu je Bates našarao cijeli spektar skokova iz obrazaca raznim efektnim potezima i slobodnim regresijama melodija.

Uz sve ovo, Bates se u nekim kompozicijama služi diverzijama vokala koje frakcijski odvaja od strukture pozadinskim sličicama. Ovakav neobičan spoj suvremenog popa i klasične moderne, dvije posve različite glazbene sfere odvojene i vremenski i kulturološki nekih stotinjak godina hrabar je potez ovog mladog kompozitora. Dokazao je da ima veliki talent za svašta, a ova naizgled papazjana svega i svačega ukusno sjeda poput gotovog jela u kome je izmješano barem dvadesetak namirnica.

Naslovi: 1.Stereo is king, 2.Observer in the Magellanic cloud, 3.Difficult bamboo, 4.Terrycloth troposphere, 5.Sting band, 6.White lies for Lomax

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 18/04/2014