Novozelanđanin Dean Wareham još 1987. godine osnovao je svoj prvi bend. Galaxie 500 ostavili su dubok trag na svjetskoj indie sceni no ostali su u okvirima kultnog štovanja. Nakon tri albuma i pet godina kasnije pokreće bend Luna s kojim odmah pogađa college radiostanice pjesmom (And in my Dreams I) Slash your Tires. Nakon sedam albuma i deset godina rada Dean zajedno s basisticom Brittom raspušta ostatak benda i nakon toga djeluju kao Dean & Britta. Četiri albuma kasnije i još desetak godina Wareham objavljuje prvi solo album u karijeri.

Oni koji ga prate godinama znaju da se i njegova muzika kroz sve faze, a bome i njegov vokal usko povezuju s legendarnim Velvetima i to bi trebalo svakom biti dosta. Poslušajte samo Heartless People i bit će još jasnije. Na ovom albumu zabilježene su sve njegove faze. Od Galaxie 500 (My Eyes are Blue) do Luna (Holding Pattern), a ovaj potonji s jednim od najzabavnijih stihova godine, u kojem nabraja američke gradove, pa se prebaci na... Kansas, boston, toto, journey, San diego over denver ...



No tu nešto fali. Čini se kako sam se u proteklih 15 godina, kroz zadnje albume grupe Luna i duo Dean & Britta, navikao na Brittin eteričan vokal i stalno čekam da će iskočiti i zapjevati. I to je jedina zamjerka ovom albumu. Moja osobna velika zamjerka.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 08/04/2014