Kada vas za predgrupu odabere Slash, bivši gitarist Guns'n'Rosesa, to znači da k vragu valjda valjate nečemu. Inače je ovaj slovenski sastav u svojoj dugogodišnjoj karijeri imao nekolicinu prestižnih nominacija i nagrada, kako domaćih tako i internacionalnih. Svoje korijene vuku iz Amsterdama s konca devedesetih, gdje su formirani, a tamo su se još jednom vratili na godinu dana da bi snimili prethodni album "Regeneration" iz 2009. godine. Spomenuti i najeksperimentalniji album kao spoj indie rocka i 80's elektronike je u najvećoj mjeri oslikavao njihovo nastojanje da svakim izdanjem zvuče nešto drukčije.

Ali na ovom novom i četvrtom po redu albumu ponovo su se vratili svojim počecima i glasnom, punokrvnom gitarskom, a moglo bi se reći i stadionskom rocku. Na albumu nazvanom jednostavno "No. 4", ovi Slovenci se služe već dokazanim rekvizitima poput vrlo melodičnih gitarskih obrazaca, energičnih solaža, pjevnih refrena i dinamičnih ritmova. Pri tome zamućuju granicu između rocka i metala, što je najočitije u brojevima kao što su "Mud" ili uvodna "Riot Act", zapaženim društveno angažiranim singlom koji je najavio ovaj novi album. Njihov euforični i antemični rock s tekstovima na engleskom je otprilike one vrste kakva se može čuti i na radijskim rock postajama diljem svijeta.



Još ako ima pozitivnu poruku kao u u "Believe", svojevrsnim muzičkim nastavakom one Obamine farse 'Yes, we can!' i s puno 'oooo, ooooo, ooo' singalong elemenata, s kakvima Bon Jovi u zadnjim albumima zamajavaju naivne amerikance i one ostale koji bi to htjeli biti, onda mu je medijska minutaža gotovo pa zagarantirana. S općim mjestima poput 'You gotta hold on to your love' u "Hold On" ovi Slovenci se kreću u sigurnim ali i manje zanimljivim srednjostrujaškim vodama. A vrhunac rečenog patosa nalazimo u power pop baladama "Love Is Gone" i završnoj "Low".

Kako god bilo, ono što su uprskali s navedenim brojevima, donekle popravljaju s gore spomenutim i vrlo dobrim "Riot Act", "Hold On" te ritmičnom "Don't Look Back". Očekivano onima koji poznaju prethodne materijale ovih Slovenaca, ovih ukupno svega devet pjesama krasi izvrsna produkcija, kao i kvalitetni aranžmani, te istančani rockerski vokal pjevača Kevina Koradina. Ali njihova karakteristična mainstream orijentacija sama po sebi im zabranjuje više skladateljske hrabrosti s kojom bi razvili nekakav svoj više prepoznatljivi stil. Inače se s ovim neće odmaći dalje od tek visokih pozicioniranja na srednjostrujaškim hit ljestvicama. Ali možda im to i jeste glavni cilj?

ocjena albuma [1-10]: 6

z. marković // 11/02/2014