U srijedu, 18. listopada 2017., zagrebačku Močvaru ponovno su posjetili poljski post-rockeri Tides From Nebula. Prošli put bili su u Zagrebu prije točno godinu dana, kada su promovirali svoj zadnji album Safeheaven. Tides From Nebula u Hrvatskoj su pokupili vjerne fanove kroz godine nastupanja, koji su se i ovu srijedu odvažili pojaviti u velikom broju, ugodno popunivši Močvaru. Pri ulasku u klub dočekao nas je poznati prizor od prošle godine. Sa sobom uvijek nose svoju rasvjetu te ton/svjetlo majstora. Samim time koncert je izgledao obećavajuće te je bend postavio visoka očekivanja. Na binu su stupili skoro pa točno, ali ne ceremonijalno. Pozornicu su obavili bogatom dozom dima, stavili svoje instrumente na ramena i započeli svirku. Svojim širokim spektrom zvukova, lišeni vokala, bili su koncentirani na svaki ton te izvodili stvari kao na albumima. Maestralni zid svjetla i zvuka od prvog do zadnjeg rifa pročistio je publiku, svjetlosni efekti i toplina unutar Močvare stvorili su sigurni i prijateljski osjećaj među ljudima. Na trenutke mogli ste zatvoriti oči i bez problema zamisliti da vas atmosfera vuče u bezazleni zagrljaj. Prvi pozdrav bend je uputio publici nakon prve pjesme. Gitarist je zahvalio svima koji su izdvojili svoje vrijeme i novac usred tjedna kako bi dali priliku bendu da pokaže što zna i umije. Set im se sastojao od starijih i novijih pjesama. Za razliku od prošlog puta nisu se koncentrirali samo na zadnji album. Napravili su kvalitetni presjek svojeg kompletnog opusa. Počastili su nas još i pjesmom Apricot, koju su u deset godina postojanja izveli samo četiri puta, i to u rodnoj Poljskoj. Interakcija među članovima benda nije ništa posebno. Razumljivo je zapravo kad uzmete u obzir da se unutar pjesama efekti mijenjaju više puta, a preštimavanje girara dolazi prije svake pjesme. Cijeli nastup ipak ne izgleda sterilno, nije da su došli samo izvesti par pjesama i pokupiti se. Trenutak koncerta koji me pogotovo dirnuo bila je pred kraj koncerta. Naime, dečki su rekli kako žive svoj san i njegovo ostvarenje nebi bilo moguće bez vjerne publike. Na kraju svojeg seta poklonili su se publici i ostavili instrumente na pozornici, nagovještavajući potencijalni bis. Uz postojani poziv publike, vratili su se na binu kako bi odsvirali još "jednu staru".

Za kraj bi volio svima koji su se dvoumili oko koncerta i na kraju propustili svirku preporučiti da si idući njihov koncert zapišu u kalendar VELIKIM crvenim slovima. Ako vam se pak ne svidi, uvijek možete pričati o kvaliteti majica sa šarmantnim merch guyom.

karlo krešimir kaštelan // 20/10/2017

> vidi sve fotke // see all photos