Sjećate li se Romana Butine? Čovjek je umro prije nekih 5-6 godina, a da ga se malo tko sjetio da je bio prvi domaći (ex-Yu) maestro koji je spojio lakoglazbene note i prve synth ritam-mašine, te da je bio neinventivan Kraftwerkovski prototip benda 'Mato i 4 nevidljiva' (danas bi rekli techno DJ-a koji spram njega ne zna ništa odsvirati). Znao je Roman napraviti i po nekoliko albuma "Yu-disco show" po uzoru na strahovito komercijalne "Stars on 45" albume koji su odjekivali valjda iz svake jugoslavenske kuće početkom 80-ih, a njegove instrumentalne obrade često su se vrtjele na najkomercijalnijim radio stanicama kao špice emisija, reklamni džinglovi ili kao cijele kompozicije obično korištene u očekivanju vijesti Radio Zagreba/ Beograda/ Sarajeva/ Skoplja/ Ljubljane, te prije nekog prijenosa nogometne ili košarkaške utakmice. I u mnogo slučajeva kada radio urednik nije imao nikakve ideje, znao je pustiti cijelu miksanu ploču Romana Butine. Tome sam se bezbroj puta osvjedočio slušajući kao klinac Radio Đurđevac. Vjerujem da je takvih slučajeva bilo i na svim lokalnim radio stanicama ex-Yu.

Kristijan Koželj iz Teharja pri Celju je vrlo sličan izdanak snažnog instrumentalista koji plovi u prežvakanim formatima rocka svirajući harmoniku na neopisivo zabavan način, taman za slovenski Golica TV program koji doduše emitira uglavnom spotove folk i pop izvođača, ali kad bi urednička shema bila nešto popustljivija, on bi svoje mjesto tamo mogao komotno pronaći. U njegovoj glazbi, kao i kod Butine, nema nikakvih filozofija. On ide na provjerene šablone standardno zabavljačkog restoransko/gažerskog ugođaja mnogo uzimajući od klasične škole mainstream rocka, bluesa i boogie-ja, a s time barata kao 'svoj na svome'. Međutim, mora se priznati da je vrlo dosadan isto kao i gažerski gitarist kome je jedino bitno da zabavi svojom interpretacijom u zadanim žanrovima.

Nema tu nimalo artizma od rocka, a ponajmanje buntovnosti, već samo neobavezne zabave koja vas dočekuje s prilično obećavajućom uvodnom temom "Odprti C tequila". Ako malo bolje pogledate na unutarnji omot - dočekati će vas podatak da je bas in kitaro odigral, ma možete pretpostaviti, Aleks Bass, odnosno Actooon iliti sveprisutni slovenski adut no.1 Aleksander Cepuš. Pjesme su uz pratnju nešto bolje ritam-mašine od one koju je koristio Roman Butina, sintetičke su do zla, ali oni kojima je takva glazba namjenjena najmanje pažnje posvećuju tretmanu tempa. Dobar dio pjesama pati od produkcijskog stereotipa da se samodopadno svidi domaćicama koje ionako vole samo melodije i vesele poskočice ("Harmonica rock", "My instruments", "Let's go" ili poletne "Mary Ann" u kojoj samo manjka jodlanje za potpuni užitak). Ipak, zadnji dio albuma donosi tri nešto kreativnija pomaka u kome se na veseli Koželjov harmonikaški stil nadovezao Cepuš solo dionicama koje umnogome obogaćuju veselu ispraznost zabave - dvodjelna Claptonovska "Harmonica boogie and blues", s podosta odličnih Cepuševih improvizacija "Polet 1" i neočekivani kraut/progressive-rock "Polet 2" koji je, po meni najbolji i vrlo originalan Koželjov dio albuma. Pjesma taman može upecati fanove Can. Jako je vesela i da su je Can imali, odnosno da su imali ovako zvrkastog harmonikaša, da ne kažem Holger Czukaya ili Irmin Schmidta na klavijaturama tamo negdje 1974/1975, od ovoga bi možda mogli ušićariti i hit na UK ili USA listi singlova. Jedino što manjka jest vokal i naravno, više nema publike koja bi slušala ovakvu mjuzu jerbo trend post-rocka i dalje još uvijek vlada. Alternativno mišljenje. Zadna "Cis" je preveliko ulagivanje standardnoj pop potrošnji techno/trance/pop pjesama za radijske festivale čineći uslugu Severini i Bregoviću da se naslađivaju sa svojim reducirano-reciklažnim produktima.

Koželj ima velikog talenta za napraviti pop pjesmu. Odličan je svirač koji se zadovoljava s malenom, ali odličnom rekapitulacijom već odrađenog. On bi u sklopu nekog konceptualno dobro osmišljenog 'pop' benda davao sjajne rezultate, a moguće i ostvarivao jako dobre pare samo da odluči između gažerskog r'n'r-a restorana i pravog artizma.

Mogoče, velika pop zvezda. Talent je tu.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 09/08/2013