Spaljena zemlja, pustoš s izgarajućim olupinama automobila i kosturima, i prizor najveće kopnene životinje, slona kako još uvijek tumara po toj po život neprijateljskoj pustinji. Sve je u raspadu i propadanju. Nada u bolje sutra već je davno umrla. Ništa više nije preostalo. Kraj civilizacije kakvu znamo je blizu. Ista ta neumoljivost i apokaliptična atmosfera koja strši s omota novog albuma ove zadarske skupine nalazi se i u njegovih osam pjesama. Rezultat je to dugogodišnjeg eksperimentiranja s raznim ekstremnim glazbenim odrednicama, a ono što se ovdje može čuti ne može se bolje opisati već kao tehnički hardcore s elementima groove i thrash metala. Od svog osnutka davne 1996. godine ovi Zadrani nisu se žurili s izdavanjem novih albuma. Ovo im je tek drugi po redu, ne računajući jedan EP i dva demo albuma, te sudjelovanja na nekoliko kompilacija. Ali su se konstantno usavršavali. To će svi oni potvrditi koji su ih tijekom godina barem i površno pratili. Da bi u ovom aktualnom izdanju dosegnuli svoju do sada najbolju formu. Ovdje na vidjelo dolaze kompleksni i zahtjevni aranžmani. Gitara je nisko spuštenog zvuka i s vrlo brzim, raznolikim riffovima. Ritmovi bubnjeva su intenzivni i s naglim promjenama tempa, i pri tome se obilno koristi dupli bas. U svojim pjesmama oni skiciraju i prokazuju ono o čemu se sve češće govori - dekadentnost Zapada, što vodi u ništavilo. Ono unutarnje, duhovno, kao i ono vanjsko, fizičko, vidljivo. Ovdje se masa ne razdvaja od pojedinca. U kataklizmičnoj propasti, sudbina mase stapa se s onom od pojedinca. I obrnuto. Stoga, iako su tekstovi ovih pjesama individualne prirode, oni su ujedno i naznaka onoga što će se naposljetku desiti svima. Tako u pjesmi "All Foregone" se kaže: 'I could have been born in a different time and place/ with different goals and different chances/ it could have been better, it could have been worse/ but in the end we're all preset to follow'. Deziluzionirana borba s unutarnjim dvojbama i demonima, ali i s očajnim pokušajem, kako se spominje na drugom mjestu iste pjesme, umanjiti osjećaj da nešto nikako nije u redu. Riječ je upravo o nemilosrdnom rekvijemu za one koji će tek da nestanu. Brutalni i agresivni štimung ovog albuma naglašava i duboki, guturalni vokal iza kojega stoji Alen Babin. Pored njega, današnja postava E.N.D.-a (skraćenica za Evil Never Dies) se sastoji iz Ivana Cara na bas gitari i Davora Babina na bubnjevima. Ono što je upadljivo njihova je discipliniranost i međusobna uigranost, na kojoj se baziraju ovi komplicirani i teško izvodljivi aranžmani. Brzi drumming prekidaju iznenadni breakovi, praćeni složenom rifažom, negdje s manje a negdje s više melodičnosti. Međutim otprilike isti modus operandi se ponavlja u gotovo svim pjesmama, što je se negativno odrazilo na kompletnu sliku albuma u smislu nedostatka raznolikosti. Sve je ovdje podvrgnuto isključivo jednom mračnom i depresivnom žargonu u kome se ovi Zadrani očito najbolje osjećaju. Ili drukčije rečeno, ekstremni zvuk za ekstremna vremena.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 16/07/2013