Prve najave iz Geenger Records za ovaj retrospektivni album zadarskih ekstremnih metalaca u orbitu su plasirane koncem 2015. i ja sam laički pomislio kako će 'demonskih 8' biti osam vraških pjesama, a kad tamo ih ima 10. Baš i nisam shvatio smisao naslova albuma, ali sad to i nije toliko bitno.

Riječ je o nanovo snimljenom starom materijalu (mahom demo) otprije dvadesetak godina kada su počeli s radom, točnije o fazi do cirka 2005. kada su ostali bez tragično nastradalog Branka Kolenca - Brane nakon čega je izgledalo da će bend primjeniti i pravi smisao imena (evil never dies). No, ipak nije, 2009. su objavili "Depravity", 2013. energični "Illustrating Evil" (također za Geenger Records), dok su se ovdje vratili ekstremnoj hardcore sprezi thrash i groove snage oplemenjene i s dodatkom deatha. U globalu, kompozicije su kraćih formata, jednostavnih aranžmana bez nekih izleta u solaže gitariste i vokalista Alena Babina, improvizacije i prog razvlačenja. Ono što se kaže, udaraju drito po glavi i u glavu s agresijom, brzim tempovima brata mu Davora - Didina i paklenom energijom najeminentnijih trenutaka u ovakvom metal fahu. U lakše i niže brzine se poseže tek povremeno kroz kraće intervale isprepletene atmosferičnim detaljima ("Life is pain", "In spite of emptiness") ili tek u uvodnicim ("Kill the old man"), a natruhe neke kompleksnije figure pokazuju samo u završnoj "Raped souls". Ostatak su energične bombe što eksplodiraju svakih pola minute-minutu zajedno s refrenima i katarzičnim trampolinima po kojima se odmjereno detoniraju najsnažniji praskovi koje naša metal scena momentalno ima potvrđujući činjenicu što stoji već izvjesno vrijeme - pravu snažnu i još uvijek kurentnu metalurgiju valja potražiti izvan Zagreba.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 20/03/2016