VLADIMIR POPOVIĆ: One Second, singl (Black Planet Records, 2012)
Radi se o smjesi elektronske i eksperimentalne glazbe s oštrim noiserskim post-rock pristupom. Zvuči zanimljivo, zar ne?
Svakako da je to i u praksi točno. Gazda mora pokazati što želi sa svojom etiketom i u kome smjeru je namjerava uputiti. Mi smo na ovim stranicama do sada imali prilike popratiti, koliko mi se čini dva izdanja - Figurative Theatre - "Svet će opet biti savršen" (objavljeno nedavno i za Slušaj najglasnije) i maD and alg0rh1tm - "Clockwork" (split album), no u katalogu kao bonus reizdanja nalaze se još 4 rada Figurative Theatre koja smo još davno recenzirali ("Early Works 1999-2006", "Dadawave", "Decade One - Final Catalogue" i "The birth of evil flowers, EP"), te jedan zanimljiv EP Paydo Komma - "Povest eksplicitnog uma". Svi ovi radovi, kao i kurentna izdanja (do sada ih ima ukupno 12) su objavljeni samo kao digitalni download, te sadrže i ukusno dizajnirane art omote. Cakum-pakum. Perfektno. Bez pogovora. Profi od A do Ž. Onako kako treba i biti, te je namjenjeno publici koja voli pravi pravcati underground s one mračne i eksperimentalne strane.
Ovaj singl ima tri kompozicije, a sveukupno trajanje iznosi 12 minuta. Pjesme su urađene u klasičnom 'pop' formatu (uvod-refreni-finiš), no njihov zvuk i stil su daleko od bilo kakvog mainstreama. Prva "We don't leave things like this to second chance (feat. Janko Džambas)" je oštar eksperimentalni elektronski noise porašpan gitarskim distorzijama i pratećim programiranim tempom koji je nekako najbliži acid-jazzu i brzom trip-hopu s elementima dubstepa. Uglavnom, veoma moderno i inovantno, te mračno i prilično depresivno piči prve 2 minute ovaj instrumentalistički dio nakon kojeg ritam odlazi u fade-out, a iz pozadine dopire jezivi, gotovo black-metal/gothic spoken-word tekst 'mrtve kurve prolaze kroz mene/ plaču za starim dobrim vremenima/ i plaču kad ih mušterija koja nije više mrtva poljubi u male, bele ručice/ i kažu ja odlazim u ...' (e, tu završnicu nisam razumio). Konac kompozicije je čisto slobodna improvizacija s elementima Throbbing Gristle pristupa u kome se čuje brundanje samplera podsjećajući na motor.
Druga i treća pjesma su gitarističke prirode u kojima su učestvovali Fluid Underground. Bubnjevi su živi, ritmovi su tromi, a eterične disonantne distorzije, naboj synth harmonija nalik na gudače koji izbija iz atmosfere "Drive slowly" može se povezati s novijim povratničkim radovima Swans. Pjesma također sadrži i ukusne minijature piana u sporom taktu. "Čežnja" je nešto žešće oivičena brundavim distorzijama i tromim tempom, starinskim blueserskim hard-rock odjecima hamonda i upečatljivom gitarskom solažom, te je otpjevana na srpskom. Vokal je kao i na prethodnoj skladbi 'clean', veoma fino otpjevan i pjesma komotno sjeda na ono mjesto koje je na srpskoj sceni ispražnjeno odlaskom čuvenih Jewy Sabatay. Učinilo mi se da čujem Velibora Nikolića, koji usput, ima i jedno izdanje za ovu etiketu...
Singl je potpuno natopljen svim supstancama pravog alternativnog izraza koji ne druguje i ne robuje s nikakvim srednjestrujaškim klišejima, ima svoju originalnost i posebnost kakvoće (čitaj izvrsnosti), te se valja nadati da će Vladimir nastaviti s ovim izuzetno zanimljivim i unikatnim solističkim poslom. Veoma dobro, kreativno i moderno. Oba palca gore.