Petak, 28. kolovoz - početak drugog vikenda

S.A.R.S. sam u potpunosti upoznao preko djece. Vrtili su ih jedno duže vrijeme od Youtubea preko ostalih dostupnih načina. I onda je počelo..." Idem na S.A.R.S. u Domašinec" - informirao me najstariji sin. "Tata, kupi mi karte za S.A.R.S. u Nedelišću", tražila je kćer. "Dane brojiiiiiiiiim" čujem najmlađeg sina kako pjevuši... Te sam tako s krajem veljače na "Čehaj festu" u Nedelišću u dvorani u kojoj sam definitivno bil među 5 najstarijih nazočnih, od 21.00 do 03:00, djeci za volju provel na koncertu kombinacije Gretta, Vatra, S.A.R.S. Na nastupu na kojem su valjda šmrkovima zaprijetili Žaretu i njegovoj ekipi da siđu sa pozornice prije jutra...
S.A.R.S. su, sa prostora bivše države, to je očito, trenutno jedan od najjačih magneta za publiku. Pozornica Stari grad bila je uz njih rekordno puna na ovogodišnjem Španciru. Kakav Bajaga, ma koji Mando Diao; Lutka, Klinka, Buđav lebac, Perspektiva, Rakija...dalje valjda i vi znate - to je ono kaj privlači narod! Oni zvuče sasvim solidno, taj Žare ima nekaj simpatičnoga u sebi, publika pjeva uglas s njima... zapravo postoji primjetna pozitivna atmosfera koja se širi s pozornice i ljudi i band uživaju nekako spontano i posve zajednički... Gledam svog najmlađeg sina na ramenima kako pjeva... Veselje... Svirali su sat i pol i ponavljaju "Ti, ti, ti" za bis i svi su nazočni bili primjetno nasmijani i zadovoljni.

Subota, 29. kolovoz - još malo pa kraj

Vlatko Stefanovski i Miroslav Tadić. Večeras sam prvi put na novoj sceni kod vile Bedeković, koja izgleda vrlo dobro (osim prst u oko projekcija sponzorskih logotipova po fasadi stare vile...) Potpuna tišina vlada u publici dok svirka traje, ljudi koji nisu ugrabili stolac kao da hodaju na prstima dok virtuozi sviraju. Pa pljesak, pa nova stvar, pa pljesak... Prostor ima neku posebnu akustiku u sebi... Priča Vlatko da svira s kompanjonom 20 godina i da se do sad nisu nikad "zakačili" pa da valjda neće ni sljedećih 20. Gušt ih je slušati...Oni su jedna posve drugačija dimenzija. E da je meni ikad bilo barem 1 % ovog umijeća a ne da je jedini riff kojeg znam - Smoke on the Water, zapravo ne riff nego pikanje tonova po gornjoj žici... Pitam se da li su ikad i gdje ova dva genijalca sjedila uz vatricu ili na molu i onako za svoj gušt prašili dok su drugim okom škicali komade koji su se okupljali...Ma mogli su ih s oba oka gledati, ova dvojica su se rodili s gitarama u rukama.
Odlazim na Stari grad. Ulazim na bočni ulaz - zaštitar me pita "Vi ste press? Pa gdje Vam je oprema?". Na toj bočnoj pozornici 2 fotografa i nikog više, na sceni su High 5, u publici dvjestotinjak-tristotinjak ljudi lijepo se zabavlja. Termin je istekao, svi viču "Hočemo još!!!" no propagandni slogan jednog od sponzora s mliječnim naglaskom prekida želju publike i izvođača... Nema nešto što bi me zadržalo večeras ovdje...

Nedjelja, 30. kolovoz -veliko finale DUBIOZA KOLEKTIV - F.A.P. mašina na mlazni pogon

Dok se spremam van, pratim dnevnik dalekovidnice. Voditeljski dvojac koji se svako malo međusobno pogledava značajno kimajući glavama dok si saopćavaju najnovije vijesti umjesto da se okrenu gledateljstvu kažu - "Završio je još jedan Špancir fest." Kako molim? Pa kuda ja izlazim? Pol osam je... Nije gotovo kad je gotovo nego kada Sanja i Stipe to kažu. Znači, današnji večernji program je neki after ili neki drugi festival... I onda još konstatacija - "Varaždin je toliko zaživio sa Špancirfestom da varaždinci više ne broje dane po kalendaru nego od Špancirfest do Špancirfesta..." Kakva blesavoča. Da, stvarno nemaju varaždinci pametnijeg posla tijekom ostatkagodine...
Na Stančiću sviraju Detour. Slušam tri pjesme. A ne čujem ništa. Nema tu ni u od uzbuđenja ni e od emocija. Samo slika bez zvuka.
Idem prema grabi Starog grada. Gogol Bordello. Atmosfera je solidna ali ništa više od toga, u par navrata vidim da se bacaju pivske čaše iznad publike. Pjevač je nabrijan i pozitivno lud. Cuga cijelo vrijeme na sceni, gol je do pojasa, baca gitaru i mikrofon i glavna je faca. Dobro izgleda i djeva za back-vokalom i tu i tamo bubnjem kojeg nosi. Zapravo su zanimljivi za gledati, prilično cirkusantski... Prva mi je asocijacija - Pogues na 45 okretaja. Nije bilo loše ali nije bilo ni spektakularno. Graba se punila i punila, definitivno rekordan odaziv publike. Nazočni bez ikakvih ograničenja u godinama. Scena se slaže, u 22:45 stiže uvod iz zvučnika s prisutnom dozom bosanskog humora i ---onda je krenulo!!! Ne pamtim da sam u zadnje vrijeme ostal toliko zapanjen nastupom nekog izvođača i da je taj izvođač u tolikoj mjeri rasturil, podredil pozornicu sebi i zavladal publikom. I onom podno bedema i onom izvan. Koja je to bila rasturačina! Dubioza Kolektiv. Svi u žuto-crnoj kombinaciji. Od prvog isporučenog tona zvuče nabrijano do bola, skaču po sceni od prve do zadnje sekunde svake stvari, urlaju, trube paraju uši...! Scenski izgledaju kao da su se pripremali godinama. Prvih 60 minuta nije bilo nijedne sporije stvari! Sa pozornice pozdravljaju Varaždince, zatim pozdravljaju prisutne iz ostalih krajeva Hrvatske, pa traže da im se javi ekipa iz Bosne, pa zovu ekipu iz Slovenije...
Tamo negdje oko pola jedan, uz Kokuz pitaju publiku da li ima išta protiv da se na koncertni prostor puste ljudi koji slušaju nastup vani.... Nitko nema ništa protiv, no u prvi mah zaštitari ne dozvoljavaju ulaz. Nakon par minuta i drugi poziv i tada više ništa nije moglo zadržati prodor ekipe bez ulaznica.
Dojam je ko da je graba te večeri od silnog skakanja publike "potonula" bar za metar! Iskreno, ovaj bih nastup, ovaj spoj nespojivog na bosanski način stavio uz sam vrh svih, baš svih nastupa koje sam ikad odslušao na Špancirfestu.

Zahvaljujem Terapiji na još jednoj PRESS akreditaciji i obitelji na razumijevanju. okHRk Boris

okhrk // 01/09/2015

> vidi sve fotke // see all photos