EDM (Electronic dance music) je vrlo širok pojam, ali je najbolji opis onoga što pravi ovaj mladi ljubljanski tročlani sastav, sastavljen od članova Moveknowledgement, Intimn Frizurn i Na lepem prijazni. Iako naziv benda za koji su se opredijelili aludira na fiktivni simpatični mali narod iz Lucasovih Zvjezdanih ratova, koji je tijekom osamdesetih postao toliko popularan i našao svoj put u tadašnju pop-kulturu, da je naposljetku o njima snimljeno još dva samostalna filma - ovi Slovenci ipak kroče puno tvrđim stazama elektronske glazbe. Ali ne ono što se podrazumijeva pod njenom modernom inačicom, već je njihov prvijenac više kao revival onoga što je se moglo čuti prije svega u zadnja dva desetljeća prošlog stoljeća. Spajanjem 80's synth-popa, disco glazbe, techno i hip hopa kao osnovne matrice, isporučili su deset dinamikom i energijom nabijenih brojeva i album koji odskače upravo svojim retro-šlifom, ali ipak nije uvijek uvjerljiv na cijeloj dužini.

Svakako bolji dio od "No Time" je njegova prva polovina, u kojoj su smješteni brojevi poput uvodne "Street Lights", koja po zvuku i vokalnim dijelovima otvoreno koketira s Depeche Mode iz njihove početne faze. Kao i na techno elementima izgrađena "No Kick Party", te na albumu najbolja "Are You Ready" sa svojim isprekidanim ritmičnim obrascima i nonšalantnim Dave-Gahan-vokalom. Tu se Ewok insceniraju kao dobri poznavatelji spomenutih muzičkih žanrova iz navedenog razdoblja - dobro se služe dramaturgijom i implementacijom već zaboravljenih, a zli jezici bi mogli kontrirati i premašenim obrascima. No sudeći da su osamdesete ponovno in, ovakvo putovanje u prošlost je, ako ništa drugo onda barem prihvatljivo. Ali su također uočljivi suvremeni utjecaji kao što je sintetični bas u "Booty", kakav se pojavljuje u današnjem dubstepu. Ali i elementima glitcha, koji daju njihovom zvuku jednu kaotičnu crtu i što nenaviknuto uho lako može interpretirati kao aranžmanske pogreške. Međutim, to je namjerno tako i svjedoči tome koliko je se ovaj ljubljanski trio potrudio obuhvatiti što širi stilski raspon. To ide toliko daleko da se u "Religion Doesn't Do A Thing" pronalaze i gitarske dionice - s time prije svega prekrivaju minimalizam kakav je bio karakterističan ovim muzičkim pravcima u njihovom izvornom obliku. To je uočljivo i u "Beatapril" kada furiozne retro-rap pasaže nadopunjuju s pregršt ekstremnih zvučnih efekata i ubitačnim beatom, te u hip hop-glitch-techno fuziji "Don't Stop". Ludnica prethodnih brojeva splasnut će u pojednostavljenim, house/disco orijentiranim "Crunch" i "Finacolada", od kojih je prva otpjevana na hrvatskom, a druga mješavinom španjolskog i engleskog. Niz slabijih brojeva, koji se pojavljuju kao karikirane inačice disco-trasha devedesetih, se nastavlja i s "Mr. Packman", a prekida se s posljednjom i već gore spomenutom "Religion Doesn't Do A Thing". Originalno ili ne - to se pitanje ovdje ne bi trebalo postavljati, jer Ewok se otvoreno pozivaju na prošlost, te ju pokušavaju oživjeti spajanjem različitih i zastarjelih s elementima modernijih EDM-formata. Što im je u jednoj polovini albuma i pošlo za rukom, no na drugoj strani imaju nekoliko brojeva koji su sasvim nepotrebni i bezvrijedni. Kao što su takvi bili i u svoje aktualno vrijeme.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 28/03/2013