Hemlock iz Las Vegasa postoji od 1993. i po svemu sudeći imali su nekoliko metamorfoza iz klasičnog heavy metal banda u speed i thrash sve do posljednjeg preobražaja u metalcore. Kroz karijeru održavali su turneje i koncerte po Americi i Europi s brojnim znamenitim imenima poput Slayer, Sepultura, Machine Head, ProPain, Soulfly, Slipknot, Obituary, Fear Factory, Coal Chamber, Meshuggah, Ministry, Drowning Pool, Disturbed, Full Blown Chaos... tako da su stvorili veliku bazu svoje publike koja ih prati na turnejama. Zahvaljujući velikoj podršci publike i managerskoj spretnosti (između ostalog turneju sa Slayer sponzorirao im je Jagermeister), koncem 2006. potpisali su ugovor sa Continental Entertainment Inc., a sljedeće 2007. su održali turneju s Ministry. Imaju specifičnu scenografiju za koncerte sa tzv. 'zidom smrti' i prostorima gdje je publika odvojena na dvije lokacije u dvorani (ili na otvorenom), a sam početak koncerta počinje odbrojavanjem od 10 do 1. Kada pjevač i basist Chad Smith završi odbrojavanje, te dvije odvojene strane publike počinju da skaču tvoreći jedan specifičan 'pogo', naguravanje i komešanje koje se u principu nastavlja delirijem i ekstazom koja se ponavlja po nekoliko puta.

"No Time For Sorrow" im je tek četvrti album u 15-togodišnjoj karijeri, a na njemu uz Chada su prisutni Bryan Gentry (gitara, prateći vokal), Steve Baca (bubnjevi) i Mikey Mukai (gitara). Sam album je kombinacija nekolicine metal stilova i utjecaja kroz koje su prolazili tako da sadrži elemente thrasha i doom-metala (uvodna skladba "World of transparent" i "Backstabber") ili primjesa speeda ("What you don't know" ili "The reason"), ali se uglavnom najveći dio ritmičko-glazbenog težišta svodi na tipičan brzi (no ne i prebrzi) metalcore na kome je baziran najveći dio albuma. Svirka je koncizna, aranžmani su posve jednostavni, tek s ponekim kompozitorskim finesama i dosjetkama, uglavnom puni stereotipnih riffova s brojnim refrenima za koncertne ovacije i skandiranja, no najveću boljku albuma čine pretenciozni tekstovi koji su prožeti 'gorućim' socio-političkim temama kao da je riječ o prgavim angažiranim punkerima koji više neznaju čega bi se uhvatili jer su gotovo sve srodne nihilističke teme iskorištene u daleko boljim i konkretnijim primjerima svih njihovih uzora. Zato je bolje niti ne razmatrati vrlo stupidne tekstove o izmišljenim progonima, pritiscima, terorizmu, ubojstvima, političkim previranjima, nacizmu, medijima, nihilističkom raspoloženju o posljednjem danu, posljednjoj ljubavi, završnoj boli kao da više ništa vrijedno ne postoji... već je daleko dojmljivije poslušati samo glazbeni kostur koji je tek neznatno kvalitetniji od same lirike. Glazba još može proći, ali tekstovi nikako. I još k tome kad od prvih skladbi "World of transparent", "Red sky revolution" i "No time for sorrow", do završnih "Product of chance" i "Vultures and ventriloquists" Hemlock isporuče gotovo isti glazbeni križanac metala i hardcorea u gotovo linearnoj melodijskoj liniji i tempu, nakon 40-tak minuta slušatelju ne preostaje ništa drugo samo da album i band prihvati ovakav kakav jest ili da ga potcijeni.

Meni nikako nisu sjeli unatoč zavidnoj svirci.

ocjena albuma [1-10]: 3

horvi // 08/01/2009