Za ugodan nastavak ovog izdanja Slunda, prvo valja pogledati božićni spektakl "The Slund Show, epizoda 3" specijalno nazvan "Christmas special" u kome se pridružuje radosnom raspoloženju s pjesmama "Bleeding ears", "Santa slund is coming to town", "All I want for Christmas is you (to leave me alone)", "Feel the Christmas spirit", "Move your body", "Let it snow" i "Last Christmas (Transplant Rejection)" između tradicionalnih porodičnih čestitki, duet pjesama s klavira, pojanja pored božićne jelke, nemuštih penzionera bez sluha, rasplesanih seksi punca i obaveznog Djeda Mraza koji vabi na čim više telefonskih poziva. Spektakl iznosi nešto manje od 13 minuta, a Slundove obrade su zaista obrade ovih klasičnih božićnih pjesama.



Naravno, ako vas to ne oraspoloži u ove vrele ljetnje dane i noći, tu je četvrta epizoda "The Slund Show" u trajanju od nepunih 14 minuta koja donosi njegove pjesme "This is slundcore", "They", "Le passion of le shadow", "Infected", "No more dreams", "Deaf, dumb and blind", "Allergic to people", "How do you expect the government to spy on you without Alexa?", "The beat of destriction", "Blameshifter" i "How it's done" sinkroniziranih sa studijskim plesačicama, nekim interviewima, snimcima tipičnih mačo egzibicionsta s loptom, plastičnih diskova za razonodu, neke otkačene friukuše koja može 'eeeeee' odblejati u neprekidnih 30 sekundi bez udaha i izdaha (!!!), balerine za reklamu nekog parfema, pa jednog karaoke klinca repera kaj svašta nešto pjeva i pleše ispadajući iz ritma, al' je vraški uporan, insertima iz nekih čudnih filmova (ima i starih crno-bijelih horror sekvenci), animiranih lutkarskih skečeva za djecu, govora iz obrazovnih školskih emisija, fitness isječcima golišavih komada, pa opet nešto sa senzibilnim penzionerima, malo i s country plesačima u dvorani, jbga, plesati country nije tako jednostavno ko' što se misli, za to postoje posebne TV emisije, niste znali? Ima tu i neki studijski, vjerojatno country bend, ubrzan na 78 okretaja...



Promotre li se navedene Slundove pjesme, one su sastavni dio albuma "A Very Slundy Christmas" (2018) i "Lean Mean Slunding Machine" (2019), te split radova s Puta Malaria, Throatpunch i Sick Shit (sva tri iz 2019), dakle, 'vrtirep' su promocije njegovih 'starijih' radova kojima u potpunosti dočarava sav nevjerojatan sarkazam na ustaljenu američku kulturu, a time pojednostavljuje komunikaciju s auditorijem. Jest, on je vrstan grindcore zajebant i komičar s istančanim i odmjerenim usmjerenima koga može (a i treba) degradirati nasmijavajući bizarnostima i ljudskim stupidnostima u kojima su ustvari, ne samo obični ljudi, nego i općenita masovno prihvaćena kultura sami svoji cirkuski klauni koji pojma nemaju o cijeni vlastite patetike, prizemnosti, malomeščanstva i tragikomičnosti što upropaštava iole tanku i krhku subverzivnost s malim mogućnostima za obnovu. A na ovome kratkom split izdanju on donosi samo 4 autorske skladbe, ovaj puta potpuno zbijene u frenetični grindcore najžešćih Napalm Death koji svoju kvalitetu i kreativnost održavaju već više od 30 godina. Tu se nema što zboriti: nevjerojatno odlupani živi bubnjevi, njegovo manijakalno vrištanje, koncizno odsvirana gitara i bas, sve pršti energijom s ponekim 'lakšim' izletom u obavezni sludge za aranžmanski predah, a također, ovdje je i nekoliko govornih samplova iz omiljenih mu TV inserata, a kako stvari stoje, sve bi ovo moglo biti daleko vidljivije i jasnije kada ove 4 pjesme "Calm", "Blind to reality", "Sonic demolition" i najkraću "Inhuman noise attack 2" prezenira u nekom od narednih "The Slund Show". Usput, ova zadnja svoj prvi dio ima na albumu "Slund 'Em All" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30150 (2020) gdje je iznosila 54, a ovdje svega 23 sekunde, ali baš ne bih bio siguran da je lirika ista. Zanimljivo je kod Igora da ma koliko god svi njegovi formati pjesama težili brutalnosti i nevjerojatno energičnoj kompresiji, a raniji radovi su bili još brutalniji s abnormalnim napadima na najkraće pjesme u povjesti žanra, ma i rocka i čitave općenite glazbene 'preteklosti', jest da ima ubrzani slijed napretka i progresije. Razvija se, te je teško uopće prognozirati kamo i kako će ovaj ekstremno humorističan teror eksplodirati. Drugi dio, točnije prvi, ovog svega 10 minuta dugačkog ili kratkog split EP-ija pripada grčkom, također oneman bandu Corrodent iza kojeg stoji Mat, pravim imenom Matt Kliszka. On je Poljak koji živi u Ateni, te je član još nekolicine bendova Gloomy Sunday, Indead, Tehnokrater i Vile Species. Na sceni je otprilike isto kao i Igor, odnosno Slund, rečemo dvije-tri-četiri-pet godina prije Covid-19 pandemije. Ranije je radio u Benefactor Decease, Carnal Dreath, Daisy Cutter, Foul Entity, Fyrecross i Rapture, ali ne onom njujorškom, nego atenskom death/ thrash bendu koji još uvijek postoji. Kroz nepunih desetak godina jezdio je po speed/ death/ thrash i black metalu, a Corrodent mu je, ako sam dobro shvatio prvi solo projekt u kome uz bas, programiranje bubnjeva i svirku gitare, pjeva i piše tekstove.



Samo s razlikom što ovdje nakon dosadašnja 2 EP-ija i 6 split izdanja po prvi puta ne pjeva, nego je vokale prepustio Sama aka Pain i Sotirisu (obojica iz Vile Species), ali njegovih 5 minuta su daleko jednostavniji i ne toliko brutalni, no ne i manje sarkastičniji. Unatoč programiranim ritmovima, ovo djeluje sasvim prihvatljivo za grindcore, mnogi možda i neće primjetiti taj kibernetički rad: "Drink piss and breathe no more" rafalno šiba s puno death/thrash elemenata s dvojako rascjepanim vokalima, središnjica se usmjeruje u lakši tempo, da bi finiš bio s blagim progressive frakcijama, "Human downfall" ima letargičniju melodičnu punk-gothic strukturu, ubrzava i ponovno ide u taj sasvim jednostavan punk-gothic s malčice kreativnijim krešendom (obje stvari su nadomak 2 minute), zatim jednominutna "Lead the mass" dostatno fila urnebes, a najkraća "Revenge of the mad orangutan" (37 sekundi) ima klasičan primjer hardcore/ grind škole s puno atmosferskih urlikanja. Sve su ove njegove pjesme usredotočene na riff i gitarski akcent, dakako, nema nikakvih solaža, a zabavne su u tom underground aspektu jer su iskrene poput gomile klinaca koji na najjednostavnije formate rade vlastitu zafrkanciju ne razmišljajući o nekom možebitno, velebnom socio-političkom angažmanu. Ipak je Napalm Death nešto sasvim drugo.

Kazetno i CD izdanje ovog EP-ija je upravo pristiglo preko američkog No Time Records notimeforfun.bandcamp.com/ i francuske Triangle Infernal Records www.facebook.com/triangleinfernalrecords/ i triangleinfernalrecords.bandcamp.com/album/slund-corrodent-split, a može se skinuti i besplatno u digitalnom downloadu s officijelnih bandcamp stranica oba izvođača.

Naslovi: 1.CORRODENT - Drink piss and breathe no more, 2.CORRODENT - Human downfall, 3.CORRODENT - Lead the mass, 4.CORRODENT - Revenge of the mad orangutan, 5.SLUND - Calm, 6.SLUND - Blind to reality, 7.SLUND - Sonic demolition, 8.SLUND - Inhuman noise attack 2

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 17/07/2022