Zeroes je bio prvi EP benda koji se tada još zvao Zeroes, da bi nakon toga promijenili naziv u SUUNS i krenuli u snimanje prvog albuma. Art forma koja dopušta sve i svašta, a ponekad nije dobra za uši slušatelja bila je od samih početaka linija vodilja ovog benda.

Već na prvom albumu "Zeroes QC" privukli su i kritiku i publiku čudnom mješavinom čistih pop numera prožetom čudnim zvukovima, promjenama ritma i lijenim vokalom, nalik na Beck-ov. Mnoge su iznenadili obradom T-REX pjesme Organ Blues, koja se našla na kraju prvog albuma.

Tri godine nakon debija, nakon mnogo koncerata koje svi opisuju kao nezaboravno iskustvo, došao je i drugi album.

"Images Du Futur" započinje s "placebo-ovskom" Powers of Ten, na koje me, moram priznati i asocirao omot albuma. Nisam baš želio slušati kopiju nekad mi dragog benda. 2020 me odmah razuvjerila. Primal Screamovski groove iz xtrmntr faze tjera na mrdanje, a Minor Work nastavlja u tom tempu, iako je za dvije minute preduga u svojoj studijskoj verziji. No, pretpostavljam da extended version te pjesme prilično godi u koncertnoj verziji.

Mirror Mirror mi je Sidewalking od JAMC, Edie's Dream mi baca nostalgiju na House of Love i način na koji bi oni zvučali da su se "rodili" u eri trip hopa. Nadam se da mi nije negdje promaklo da im Guy Chadwick pjeva "I had a dream, do you know what I mean? It's so real, this way I feel".



Uglavnom za svaku pjesmu na albumu moguće je pronaći barem jednu u prošlosti koju smo već čuli ili s kojom bi je mogli usporediti, što i nije toliko loše u ovom slučaju. Ipak za kraj ostavljeni psihodelični elektro experimenti, Images du Futur i Music Won't Save You neoprezno su postavljeni, čini se, samo da popune satnicu, a uz bespotrebno blesavu Bambi ostavljaju samo pola sata prihvatljivog materijala od SUUNS-a.

No, siguran sam da ove pjesme mnogo bolje funkcioniraju uživo, u što će se moći uvjeriti posjetitelji njihovog zagrebačkog koncerta, koji će se održati u Tvornici kulture, 02/05/2013.

ocjena albuma [1-10]: 6

pedja // 06/03/2013