Na koncertu Fear Factory u Tvornici široki auditorij je vidio i čuo da Darko Etinger (vokal, gitara), Paolo Grižonič (bas), Ivo Petrović (gitara) i Sandi Orbanić (bubnjevi) mogu zvučati poput svjetskih vedeta. Nema tu nikakvih bitnijih razlika.

Na ovaj 'pravi' album (prethodno su imali dva d.i.y. izdanja), službeno objavljen za njemačkog izdavača čekali su jako dugo, a neke od pjesama na njemu datiraju još iz sredine prošle decenije, te se dvije od njih nalaze na prethodnom "The Essence Of Chaos" albumu iz 2007. godine. To su ujedno i završne skladbe "One minute silence" i "Damage control" čiji je live video youtube skinuo jer je njegov sadržaj kršio uvjete pružanja usluga. Nove verzije tih pjesama su i ponajbolji komadi koji se gotovo kao nebo i zemlja razlikuju od starih snimaka. Kako i ne bi kad je produkciju albuma radio čuveni švedski Jens Bogren, dodana su višeglasja, a zvuk je, ma besprijekoran. Čist, dotjeran, popeglan, izglancan u tančine. Naravno, bend najviše od svega duguje svojem ustrajnom radu, sviračkoj konciznosti i kompozitorskoj kreativnosti da umije napraviti kvalitetne pjesme, a ne nekakve poluproizvode očekujući pomoć savršene produkcije.

Stilski se jasno očitavaju kroz križanac klasičnog deatha s modernijim elementima thrasha, a kroz nekolicinu sekvenci i sirovost štima gitara osjeća se i prisustvo blacka s kojim su i startali daleke 1999. godine. Općenito, pjesme im uz standardno prisutne uravnotežene aranžmane nose i fantastično dotjerane melodije, kao i nadosnimljene vokalne arije što cjelini dodaje još dodatni plus pored veoma dobrog i upečatljivog vodećeg vokala koji mjestimično podsjeti na starog frontmena švicarskih Messiah iz 80-ih. Prelamajući niz utjecaja od kojih su najočitiji Morbid Angel, Testament, Slayer, Behemoth... sa gruvačinom nalik na Machine Head, bend praši punih 38 minuta bez predaha otvarajući ovaj neuobičajeno kvalitetan domaći metal album himnično raspjevanim uvodnicima "Entropia" i "Failed leaders museum". Treća "The art of survival" je već puna gitarskih bravurija i kompleksnog aranžmana, a singl "Blood stained canvas" više nego sjajan odabir za prezentaciju albuma na svjetskom nivou. Pjesma je nadulja na albumu (5 i pol minuta) dokazujući da bend može itekako ostvariti zavidan učinak s mnogo razrađenih detalja koji nimalo ne narušavaju homogenost pjesme (vokalni samplovi, efekti, breakovi, razvučeni središnji dio, 'catchy' solaža). Snimljen je i veoma kvalitetan video s kojim se uistinu valja ponositi, a potpisuju ga Meisterwerk Productions i Smart Cube sa Igorom Malečićom.



Preostale dvije skladbe "Last martyr standing" u galopirajućem tempu i u nekim trenucima znatno lakša "Happily depressed" s pozadinskim harmama syntha i primamljivom pop-arijom u kojoj se pojavljuje i 'clean' vokal mogle bi uskočiti kao idealne B-strane singlova.

Kad se samo prisjetimo da je prije dva desetljeća zagrebačka Anesthesia imala onaj čuveni album "Eye For An Eye" (1993) koji je postavio abnormalan i za ono vrijeme nedostižan standard domaće metal produkcije, ovaj rad Infernal Tenebre je definitivno sahranio nostalgičare koji se drže oldschool principa. Ovdje je sve detaljizirano u tančine: od pjesama, tekstova, svirke, tehnike, stila, spomenutog odličnog videa, sve do omota kojeg je radio Gustav Saze iz Brazila. Apsolutno niti najmanja sitnica nije površno urađena ili prepuštena nekakvom oportunizmu. A koliko sam uspio zaključiti, ova četiri momka su izgleda veoma jednostavni ljudi koji prije svega drže do kvalitete svojeg rada. Razgovarao sam nakon koncerta Fear Factory s njihovim basistom u Malom pogonu, nisam mu se predstavio, a momak je bio toliko skroman kao da su imali beznačajnu svirku nakon koje što prije želi otići kući. Pošto je album objavljen pred samu Novu godinu kada su best-of liste već bile zaključene, nema mi druge nego da ga uvrstim među najbolja ostvarenja 2013. godine. I to veoma visoko. U svakom slučaju, ovo je najbolji domaći metal album svih vremena uz Fatherov "One Eon" koji je igrom prilika objavljen također u sličnom terminu koncem 2010. i nitko ga se nije sjetio uvrstiti na liste za 2011. Taj prosinac nikako nije dobro vrijeme za objavljivanje ovako kvalitetnih albuma.

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 27/01/2013