Sjajne pop-punk pjesme na drugom izdanju bivšeg gitarista Overflowa. Pjesma "Whole world" se nameće kao pravi dragulj za tehničku obradu.

Mali, nekadašnji gitarist Overflowa iz najznačajnije faze prvih albuma objavio je svoj drugi solo rad. Tanki kućni zapis s dobro uštelanom ritam mašinom koja ponekad može zavarati da su živi bubnjevi ima tri-četiri tehničke mane: manjka mu energije i prljavog zvuka, gitara je suviše 'čista' i vokali su otpjevani 'sjedećke'. Ali pjesme su sjajne. Neke su čak i ponajbolje u fahu ovozemnog pop-punka i indie-rocka, premašujući čak i kvalitetu samog Overflowa.

Pjesme se svode uglavnom na onu melodičnu Overfow i Bad Relligion školu, no interesantno, nemaju mnogo distorzija što ponekad zaista manjka ostavljajući prazninu bez 'šusa'. Osim u pjesmama "I know where to go" s ponajboljim gitarističkim radom i "I lie" sa himničnim refrenom u overflowski prepoznatljivom dvoglasju. "Whole world" je jedna od onih bisernih pjesama kakve se autorima i bendovima dešavaju u fokusu kreativne zrelosti prilikom procesa stvaranja albuma. Počinje melodijom nalik na stare i uzbudljive R.E.M. iz 80-ih, razvija se kroz lagani pop obrazac, a onda slijedi fantastično rešetanje dinamikom, dvoglasijima i refrenom s nekoliko gradacija i sjajnom melodioznošću koja kulminaciju doseže u refrenu 'waiting, waiting, waiting for someone else to save me'. Da je snimljena u pravom studiju sa živim bubnjevima i da ima dotjeranu produkciju, od ovoga bi se moglo izroditi čudo velikog pop-punk/ indie-rock hita spremnog za juriš na britanske i američke liste singlova.

Od ostalih pjesama kojih sveukupno ima 8, posebno se izdvaja završna "Hello it's me" sa bravurozno odsviranom gitarom i vraški programiranim ritmom punim prelaza i dinamike. Uvodna "Closed down" je u standardnom Overflow šlihu, čak je i protkana mumljajućom spoken word dionicom, ali je aranžmanski malčice dosadnjikava; refren se u završnici previše ponavlja. "Don't want to be appalling" je odličnih melodičnih referenci, no otpjevana je sjedećki ravnodušno. Fali joj kinetičke vokalne energije od prve sekunde, u njoj je trebalo i zaurlikati. Dojam bi bio puno bolji.

Album, ili EP kako ga je Mali potpisao (nešto manje od 30 minuta) je jedno veliko čudo ritmičkih i melodičnih pjesama koje bombardira gitarističkim kreacijama kakve se rijetko nalaze u punku i post-hardcoreu iz kojeg je ponikao. Nevjerojatno dobre pjesme, pune bogate lirike na engleskom jeziku o curama, raznim zadovoljstvima, podizačima 'atmosfere', pijanstvima, trežnjenjima... Da nema onih nekoliko tehničkih mana, ovo bi bilo sjajno izdanje. Uostalom, ionako je realizirano kao demo i kao takvo je objavljeno.

Sjajne pjesme, tanka produkcija.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 10/01/2013