Početkom godine za frišku makedonsku indie etiketu Balkan Veliki objavljen je novi rad For Pleasure, oneman benda Malog iliti Branimira Živkovića, nekadašnjeg gitarista iz prve postave Overflow. Sam kaže da je ovo zvanično prvi album dok su prijašnji radovi bili samo demo materijali. Po običaju kojeg je prikazao na tri ranija izdanja i ovdje je sve sam odsvirao istaknuvši u prvi plan svoj najjači argumnet - sjajnu, britku, konciznu i manje-više dostatno žestoku svirku gitare koja je unatoč punk temeljca puna različitih staccata, solaža i melodičnih intervala ne repetirajući pretjerano s riffovima. Odnosno za razliku od tri albuma Overflow na kojima je sudjelovao kada se s vremena na vrijeme mogla uočiti sklonost ka tehničkom egzibicionizmu, od onda je u proteklih dvadesetak godina strahovito napredovao kao instrumentalist koji se ne zamara trivijalnim punk/ hc standardima. Svaku kompoziciju uvio je u maštovite dionice neprekidno pazeći da ne gube na dinamici, a uvodni i završni komad "You take good care of me" i "Dozens of angry men" oblikovao je kroz vrlo primamljive instrumentale nasnimivši po nekoliko bogato ukrašenih gitara kojih, uostalom ne manjka niti na vokalnim pjesmama.



Nešto tananiji vokalni performansi bez znakovitijih krikova, ciktanja, punkerskih grčeva ili nekih sličnih stilizacija su bili specifični i za ranije materijale, ipak nije on onakvo grlo kao brat mu Goran - Žika, danas jedini aktivni prvotimac u Overflowu, a sad secirati ostale previde, pa i manjkove ne bi bilo fer. Auditorij će sam odvagnuti koliko su programirani ritmovi na koncu konca plastični premda je u to programiranje vjerojatno utrošeno brdo 'freetime'-a kao što mu nose imena sva prethodna 3 demo materijala. Mišljenja sam da su vokali i ti ritmovi najslabija točka bez šusa i dubine; istina ima ovdje vrlo lijepih višeglasnih arija i nadosnimljenih pratećih glasova u melodičnim i himničnim izdanjima, a tempovi unatoč uglavnom brzih i ponekih galopirajućih upravo zbog ne-elastičnosti samog zvuka lineariziraju brojne gitarističke bravure. Da je tu neki pronicljiviji producent upleo svoje prste i dodao efekte, halove i kojekakve začine, ovo se moglo izbjeći... ah, a kako bi ovo tek zvučalo sa živim bubnjarem, može se samo maštati...

Pjesme koje su u principu najvažnije, presjek su nekih najboljih trenutaka s prethodnih demo izdanja: s prva dva su uvrštene 4, a s trećeg, objavljenog samo kao internet izdanje 2013. čak 5, što će reći da su ponovno snimljene i adaptirane, te kao takve nastajale skoro pa dobrih 7-8 godina s gomilama lirike (6-7-8 kitica po pjesmi!) u rimama prepunih emotivnih frustracija o djevojkama, razočaranjima, poniženjima, a i životnih preispitivanja ("What kind of life", "If I fly"), tako da se punk sam po sebi ovdje sporadično okreće tek oko formata samih kompozicija. Otprilike vrlo slično kao i u slučaju koprivničkog Don't-a koji nije imao punkersku poetiku, već samo njegovu energiju. Nema socio-političkog angažmana i nekog otvorenog kritičkog diskurza. Sve se kreće u inteligentnim sferama emotivnog kompromisa, odnosno ljubavne poezije i iskrenih tematskih preokupacija bez ikakvih banaliziranja ili vulgarizacije, no s dovoljnom količinom prkosa i revolta, prije svega onog rockerskog, a ne punkerskog.

Elem, ovdje su glazba i gitaristički radovi vrhunac karijere Maloga (najefektniji komad je kompleksan "Long way out" od čak 6 minuta), ali bez te potrebite produkcijske infrastrukture kakvu je imao u Overflowu, nažalost ostavlja tek samo sjajan instrumentalistički, a nešto manje lirski uspješno realiziran dokument.

Naslovi: 1.You take good care of me, 2.Don't want to be appalling, 3.I lie, 4.Tide, 5.I have nothing for you, 6.Love tech, 7.Long way out, 8.What kind of life, 9.If I fly, 10.Evif, 11.Dreamy wait, 12.Freetime, 13.Dozens of angry men

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 22/03/2017