Rock je oduvijek služio i kao sredstvo refleksije vlastitog bitka, ali i društvenih okolnosti. To možemo uzeti i kao polaznu točku pri sagledanju albuma prvijenca ovih Beograđana. Kroz ukupno četrnaest pjesama, od kojih su dvije posljednje bonusi, oni uz dobro sročeni i slikoviti rječnik pružaju opsežan uvid u svoja stajališta, kao i u širem smislu situaciju kakvu zatječu oko sebe. Koristeći se transgeneracijskim formatom melodičnog (pop-) rocka, njihov slatkotonalni, a pomalo i retro stil nema pretenziju otkrivanja i uvođenja nečega novog, ali sasvim svrsishodno pokriva sve potrebe da ovaj album učini lakoslušljivim i nadasve uspjelim prvijencem. Iako su sami fundamenti njihove glazbe sliveni u sasvim realističnim pogledima na opću pesimističnu stvarnost u kojoj se nalaze kao individue, ali i koja ih okružuje kao dijelove šireg društva, njihove pjesme imaju vrlo primjetnu optimističnu notu. Ona dolazi iz drugog plana i služi kao ravnoteža često omračnim zvučnim aranžmanima, s kojima opet impliciraju na spomenutu realnu percepciju stvarnosti. Drugim riječima, radi se o zaokruženim pričama iskusnih muzičara s jasnim čovjekoljubivim ciljevima. Zdravorazumni kritični stav nasuprot iskrivljenim dogmama, ali i iz njih prouzročenim samozabludama se ističe kao centralna tematika ovog albuma. Pri tome su na svom prvijencu raspodijelili po snazi skoro jednake sile melankolije, nostalgije i energičnosti. Inače po samom konceptu ovaj album ne bi odskakao od standardnog prosjeka, ali fino izgrađeni aranžmani s dvjema gošćama kao pomoćnim vokalima, upareno sa zanimljivim tekstovima ga izdvajaju iz gore spomenutog ranga. Premda se jedna ili druga čine suvišnim, ove pjesme daju naslutiti da iza njih stoji poduži proces nastajanja. Jedan od nekoliko vrhunaca svoje kako skladateljske tako i tekstualne kvalitete ovaj četveročlani sastav doseže odmah u uvodnoj "Assasin", gdje u slatkom i melodičnom pop-rock ozvučju i pomoću simboličkog konstrukta - 'sobe za duhove', oslikavaju duševnu izgubljenost isto tako "izgubljene generacije". Osjećaj nepripadanja i izmještenosti od s druge strane kronično oboljelog društva, čiji afekti su ostavili neizbrisivi trag i na dotičnom pojedincu, koji se ipak bori koliko toliko zadržati ili sačuvati vlastiti integritet je glavna crta ovih pjesama. Imalo to društveno-kritični prioritet kao u najudarnijim "Loša diktatura" i bonus tracku "Vi", ili pak subjektivni u "Crna" ili "Ti više nisi kao pre" - pomoću hladnokrvnog ustanovljenja činjeničnog stanja se ujedno pokušava pronaći i mogući izlaz ili rješenje. Iako među slabijim dijelovima albuma, sjetne melankolije pjesama kao "Ručak u boci" ili "Haos" se osjećaju čisto kao proizvod te unutarnje borbe, a u ovoj drugoj se kao nezadovoljstvo nastalim prilikama simbolično spominju 'tablete protiv razmišljanja'. Nasuprot opisane turobnosti, koja kulminira u pjesmi "Bol", ovi Beograđani prezentiraju svoju melodičnu i više energičnu stranu primjerice u najzabavnijoj "Opasno normalan", te ritmičnoj "Kamen". Čime uvode potrebnu punoću u cijeli album i tjeraju na gledanje kroz prste oko mogućih uspoređenja. A onima koji vole iskren i jednostavan rock su isporučili solidan album za češća preslušavanja.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 17/12/2012

PS: Download albuma na: www.rocksvirke.com