Kako ste danas? Dani su sve kraći i tamniji. Hladni jutarnji mraz vas trese dok idete na posao, ako ga imate. Vaša veza je također u zadnje vrijeme nekako sve hladnija, a prijatelji i rodbina vas jednostavno više ne razumiju. O globalnim problemima da i ne govorimo. Na pomolu je novi veliki rat na Bliskom istoku. Europa grca pod ekonomskom krizom, a domaći političari sve bahatiji u svojim lažima, dok se neplaćeni računi gomilaju. Naprosto za očajavati, ništa drugo.

Ali zašto se jednostavno ne odvažiti i slobodno prepustiti crnilu i mizeriji? Pustiti da vas tuga i bijes konačno obuzmu i oslobode od onoga što su vam drugi perverzno nametnuli kao "ideale"? Zašto moramo uvijek biti nasmijani i "pozitivno" nastrojeni? Možda su se upravo isto ovo zapitali i dečki iz slovenskog benda The Canyon Observer. U svom novom EP-u, "Observatori" su otvorili Pandorinu kutiju onih "nepoželjnih" osjećaja koje prosječni (malo)građanin pokušava po svaku cijenu izbjeći, i dali si, onako pravo, tako dugo potiskivanog oduška. Razvučene hrapave gitarske distorzije skupa s ledenim, hiper-ljutim growlom režu i paraju po mentalnoj garnituri, a atmosfera je razorna i ubitačna. Čisti exit mundi.

Ovaj peteročlani sastav je nastavio točno tamo gdje je stao s izvrsnom posljednjom skladbom prethodnog EP-a, te na istom tom konceptu izgradio svoj novi uradak. Ono što je se tada činilo kao uspjeli eksperiment na završnici, se ovdje ispostavlja kao istinsko lice ovog benda. The Canyon Observer jesu zaista neobičan sastav, čije shvaćanje i poimanje metala nadilazi ono koje je "standardno". I tek sada možemo komotno ustvrditi da su se na debitantskom "Chapteru I" zapravo ustručavali. Da je već tada zvijer bila probuđena, ali samo se na trenutak ukazala na samom kraju. Obično se sve ono što spada među "čudne", "hibridne" vrste metala pripisuje pod izraz post-metal. Nešto što dolazi poslije metala, nadilazi ga. Nažalost, u međuvremenu svaka šuša, koja želi biti više artistički cijenjena, svojoj glazbi prišiva pridjev "post-metal". Isto kao što to mnogi čine i s dubom. Teško je danas razvrstati žito od kukolja. No, s ovim Slovencima imamo sreću, jer njihov spoj sludgea, noisea i dronea zaista zaslužuje biti nazvan "drugačijim". Ukupno četiri (duge) skladbe, koje se nalaze na ovom izdanju, se odvijaju i izgrađuju vrlo sporo, baš onako kako to i nalaže dobar sludge. Britka gitarska rifaža se uzdiže iznad hipnotičnih linija basa i tromih udaraca bubnjeva. Na trenutke to sve postaje totalno kaotično, čak i iritantno. Melodični sludge tada prelazi u zastrašujuću "buku" noisea, brutalni crescendo, koga slijedi vakuum blage i opuštene atmosferičnosti, u kome možemo konačno sablasno plesati pod nesretnim nebom.

Radikalno načelo s kojim su ovi Slovenci pristupili na "Chapter II: These Binds Will Set You Free" je zapravo vrlo smjelo i ekstravagantno. Ali oni očito i ciljaju na nešto zahtjevniju publiku, koja se više ne zadovoljava samo s mlataranjem glave do besvijesti i sviranjem "zračne gitare". Ovo je post-moderni metal za osviještene i stoga sjebane suvremenike, kojima je potrebno nešto žestoko i beskompromisno da bi se osjetili uopće živim, a spojivši skupa nazive ovih pjesama u jedno, dobivamo smisao i poruku ovog uratka:

As we surrender to lust
And the pleasure of pain
We can descend into the unknown
And drift away

ocjena albuma [1-10]: 9

z. marković // 14/11/2012