Ovogodišnji je zagrebački Advent u gomili ponude za široke narodne mase, pobudio i nešto za malo izbirljivije, a stoga i za manje ljudi. Time je odličan Indirekt festival dobio još jednu svoju inačicu. Pod imenom Idirekt Winter Edition, u tri večeri ugostio je domaću indie kremu plus beogradske On Tour. Sve to se odvijalo proteklog vikenda u Martićevoj u sklopu Design District Adventa. Na pravom stejdžu nastupili su Nikonar, Side Project, Sleepyheads, a u nedjelju spomenuti On Tour i iznenađenje večeri istarski kantautor Vlado Kuzman.

Iako bih volio da sam mogao otići na sve tri večeri, odabrao sam nedjeljnju. Iako, prema priči organizatora i očevidaca, barem što se tiče temperature bila bi bolja neka druga.

Naime nedjelju smo odgledali na "ugodnih" -4°C, kako smo utvrdili na dhmz aplikaciji prije nego su nam se prsti smrznuli. A zamislite kak je bilo onima ispred nas, koji su još trebali i nešto na svojim žičanim instrumentima izvesti. Srećom, grijalica im je bila postavljena blizu, pa su nakon svake pjesme mogli malo ugrijati prste, dok sam tijekom pjesama strepio da im se kape ne zapale na istim grijalicama.

Svaka im čast. A bome i nama svima koji smo ih došli gledati i podržati. Vlado Kuzman je krenuo prvi i vrlo brzo skužio da mu je teško izvoditi bravure koje bi u normalnim situacijama mogao, pa nas je počastio sa, mislim, dvije autorske i dvije obrade. Vlado je originalan autor fenomenalnog glasa i nadam se da ću ga uskoro pogledati u normalnijim uvjetima. Kao što smo već pisali, On Tour slave 5 godina, u tijeku su "onturnejice" koja je započela Umagom, nastavljena Trstom, nakratko se zaustavila u Zagrebu da bi kulminirala velikim koncertima u Novom Sadu i Zagrebu. Ivanu, Vladimira i Marka ne treba posebno predstavljati. U Zagrebu su već bili i polako skupljaju svoju publiku što se moglo i zaključiti po okupljenom broju ljudi unatoč debelim minusima. Oni nam nisu ostali dužni, opet unatoč umoru i debelim minusima, pa su nam priuštili kraće putovanje svojim toplim akustičnim "amerikana" pjesmama začinjenim s dva vokala, akustičnom gitarom, mandolinom i s nekoliko usnih harmonika, od onog kojeg bi dobili negdje na toplom, kroz dva albuma, s ponekom obradom i gostovanjem Matije Habijanca na... wait for it... usnoj harmonici. Iako smo dobro navijali i vikali "joooš! joooš!", nakon nekih 45 minuta su odlučili završiti svoj nastup i mislim da im nitko nije zamjerio. Smrzle su mi se noge. Smrznuo mi se i mozak. Al mi je oko srca bilo toplo... Nije da bi me baš puno bendova natjeralo na ovako nešto, ali se nadam da će se ovako nešto ponoviti i sljedeće godine.

pedja // 19/12/2016