Njujorški avangardni post-metal/jazz bend kojeg smo gledali zapanjeno i s čuđenjem u KSET-u 5.II 2011. objavio je svoj peti album koji je isto tako zapanjujuće čudan. Od muzike pa sve do tekstova.

Počinje veoma fino, ambijentalno i sentimentalno sa orkestralnim zvonima teme "Lethe" koja simbolizira jednu od pet rijeka u mračnom Hadu, svijetu mrtvih po starogrčkoj mitologiji. A onda kroz naredne 3 kompozicije "Rite of goetic evocation", "Mirror water, lightning night" i "Ocellated God" slijede napadi kakofonije izmješani sa abrazivnom alt saksofon sekcijom, elementima black metala, free-jazza, fusiona, post-rocka, post-metala, sludgea, klasične glazbe, te s podosta eksperimenata, grmljavine i avangardnog pristupa. Toby Driver growla, brunda, nerazumljivo mrmlja ili pak pjeva svojim drhtavo-vibrirajućim falsetom. Za njega koji je na prošlom albumu odlutao u astralnu projekciju, ovo je stanovito oslobođenje u pogledu tekstova, no ovaj puta su posve kaotični kao da je ušetao u Had i napio se vode iz rijeke Lethe koja ga je omamila. Govore zbrkano o čudnim stvarima koje isprepliću stvarnost i mitologiju, molitve za prestanak kiše, pričaju o mrtvacima, konjima, upliću se Van Gogh, glasovi iz planine, neprijatelji... Te tri kompozicije su snimci uživo i prilično su zahtjevni i teški za slušanje. Toliko teški da se uz guste slojeve niskih black metal štimova, gitarskih tremola, učestalih bubnjarskih prelaza u free-jazz formatu i duhačke sekcije jedva može razaznati što to Driver stenje, urliče i brunda.

Posljednju, naslovnu "Gamma knife" Driver je snimio kod kuće na gitaru i glasovir u formatu laganog ambijentalnog jazza prikazujući depresivno stanje kompromitirajući rezanje vena nožem pazeći da pri tome ne uprlja tepih. I onda se sjeti da bi danas nekuda trebao ići...

Pokušavao sam shvatiti poantu ovih tekstova, ali ta ekspresija s kojom su napisani mi je bila veliki problem. Nisam ih shvatio. Zagonetni su i uistinu se ne može točno zaključiti o čemu govore. Trebalo bi ih detaljno analizirati, stih po stih... Tko ima volje, neka izvoli.

Tako da na koncu uopće ne mogu ništa konkretno protumačiti, a niti zaključiti osim da su pjesme vraški hermetične, duboko individualne i govore o Driverovom unutarnjem mračnom svijetu kojeg povezuje s mitologijom.

Jako čudan album...

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 10/11/2012