Što je umjetno, a što izvorno? Koji su zvukovi nastali mašinski, a koji snimljeni u prirodi, organski? U najnovijem izdanju sardinijskog osobenjaka Raimonda Gaviana, koji djeluje pod umjetničkim imenom Svart1, se do nerazdvojivosti miješaju realnost i san, košmar i suptilna harmonija. Njegovo polje djelovanja je dark ambiental. Jedna vrsta zvučne terapije, pomoću koje pokušava raščlaniti u najmanje građevne jedinice ono što nazivamo stvarnost, dogma, misao, osjećaj. Pri tome on ne bira sredstva i pomagala, nije ograničen. Zvuk, slika i video-projekcija su njegova oruđa. Koristi se kako synthesizerom, gitarom, tako i kompjuterom i drugim uređajima, ali i zvukovima snimljenim izravno i neposredno na terenu. To može biti u prirodi, ali i, kao u ovom slučaju, mašinsku jeku. Tajanstveni pogon (ili pogoni), koji neumorno dominira nad prvih desetak minuta ovog polusatnog naživo-snimka. "Praha" je nastao kao live set održan u Pragu proteklog ožujka u okviru specijalne 'industrial night', organiziranoj od strane Arkham Productions. A njegovo izdanje je preuzeo sarajevski Mrtvaja Records. Prije toga Svart1 je prošle godine imao gig i u zagrebačkoj Tvornici, gdje je predstavio svoje tadašnje najnovije izdanje zvano "Der Schnitter".



Što je java, a što san? U "Praha" ova dva pojma se prepliću - i međusobno poništavaju. Nije nikakva tajna da ciklični, neprekinuti zvukovi, ritmovi i melodije izazivaju stanje transa. Stoljećima čovječanstvo se koristi tim sredstvima. Uzdignuti se 'na jedan kat više'. Vidjeti ono što je skriveno. Osjetiti ono što je daleko. No, u ovom slučaju to je strogi nihilizam. Pokušaj kroz zanijekanje otkriti pravu istinu. Samu srž stvari. Konstelacija od neprekinutog protoka hipnotičnih informacija u vidu bizarnih, atonalnih zvukova, kakofonije raznih abrazivnih šumova, udara i efekata. Te u drugom dijelu ove kompozicije, mračno tribalne perkusije u obliku iskrivljenih techno-ritmova, čije uzroke možda treba tražiti u tome što je ovaj čudni umjetnik nastupao na dva velika sardinijska festivala elektronske glazbe, i gdje je moguće inspiriran plesnom elektronikom. No, taj ritmični element je ovdje dobrodošla protuteža mračnoj i goletnoj atmosferi. Koja se pred završetak pretvara u čistu ambijentalnu i harmoničnu meditaciju. Ali koja ipak i dalje podzvučno zadržava svoj tipični prijeteći i hladni karakter. Ovaj ljudski sakupljač i kanalizator zvukova cilja prije svega na to da slušatelja odvoji i izdvoji od njegovog okruženja. Dovede ga u jedno transu slično stanje i usadi mu u um zajedničke uznemirujuće projekcije. I to, mora se priznati, s inženjerskom preciznošću.

Naravno, da bi se u potpunosti osjetilo ono što ovaj snimak pruža, potrebno je 'biti u tome'. To jest, nemati straha od dark ambientala, industriala i sličnih glazbenih žanrova. Potrebno je biti pristaša eksperimentalne i 'egzotične' glazbe. No, oni koji to nisu, vjerojatno neće ni pročitati ovaj tekst do kraja. A kamo li htjeti poslušati ovaj snimak. Svima drugima je za preporučiti ovaj najnoviji projekt od zanimljivog sardinijskog individualiste.

z. marković // 10/07/2012