Nakon 4 godine strpljivog i uglavnom samozatajnog rada s najvećim dosegom, nastupom na InMusic Festu 2010., ovaj dubrovački post-rock/indie bend dočekao je svoj odgovarajući datum za objavljivanje prvog pravog albuma identično nazvanog kao i njihov prvi demo iz 2008. godine.

Iza benda, albuma, pjesama i datuma objavljivanja stoji jedna cijela kompleksna artistička priča. Nazvani po hotelu Embassy i sobi broj 516 u kojoj je posljednji put 1995. viđen Richie James Edwards, gitarist Manic Street Preachers, ovi Dubrovčani su odlučili album objaviti 5.16., odnosno 16. svibnja. Pomalo praznovjerno i simbolički, no to nije sve. Kao što je još njihov demo nosio identičan naziv "Surveillance Of The Environment" (nadzor okoline), valja ga malo pročačkati. To je naime termin kojeg je raščlanjivao američki politolog, sociolog i filozof Harold Lasswell zajedno u komplementarnom sistemu u kojeg je uključio odnose društvenih komponenti i transmisiju kulture između generacija. Da se ne zabrazdi sada u terminologije i pretjerane apstrakcije, riječ je o vrlo kompleksnim sociološkim pogledima na komunikaciju u suvremenom društvu koje je još i prije onog hladnog rata između USA i bivšeg SSSR bilo nadgledano, kontrolirano i špijunirano, da bi pojavom interneta i satelitskih veza doživjelo svoju najgrozomorniju kulminaciju. Zbog toga su ove izabrane pjesme, od čega ih je čak 8 sa onog dema, dakako u novim varijantama, obojene u mračne indie/post-rock tonove s vrlo tmurnim, često i pesimističnim, katkad olovno tmurnim sadržajem. Što navodi na to da su mahom sve hermetički zatvorene i duboko sofisticirane, odnosno govore o stvarima, događajima i činjenicama, kako lijepo stoji na unutarnjem ovitku: između snova i strahova. Odnosno, katkad je vrlo teško razabrati granicu stvarnosti i sanjarenja, te se bend svjesno hvata u koštac romantike, idile i grube stvarnosti na poetski primamljiv način sa čestim metaforama u kojima voda mijenja boju, kontrolira se opasnost, socijala postaje bijes, pojavljuju se frustracije, zastrašujući okovi noćnih mora, gore zastave, te je sve i ništa podložno iracionalnoj percepciji.

Mada su tekstovi (na engleskom) vrlo kratki, svedeni u 2-3 kitice s klasičnim refrenima, čudnovati su i zagonetni, a to albumu daje draž neprekidnog otkrivanja i sa svakim novim preslušavanjem može se učiniti drugačijim.

Glazbeni dio je u fahu profinjenog post-rocka s indie karakteristikama brit-popa koji u sebi sadrži shoegazerski šmek i ponešto kompleksnijih zahvata, no svih 12 pjesama je prilagođeno svjetskim standardima radijske difuzije. Ali kako to biva, domaći bendovi koji koriste engleski jezik vrlo loše kotiraju u našim medijima, tako da će ovaj odličan rad po svemu sudeći ostati daleko od očiju javnosti premda ima barem 3-4 sjajne
radiofonične pjesme poput "Post-hoc", "The bees, the beasts, the nightmare train", shoegazea "Digital delay" ili daleko najmelodičnije "Nora, the".

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 26/06/2012

PS: Za ljubitelje ovakvog zvuka, u suradnji s Geenger Records, prvi koji se javi na mejl (nagradnjacha@terapija.net), u subjektu mejla napiše "richie", a u mejlu svoje ime i prezime, te adresu, poslat ćemo primjerak ovog albuma.