Ja ne znam da li sam srećković ili onaj 'odabran' da govorim o ovome izuzetnom EP-iju. Ovo je nešto nevjerojatno, fenomenalno, odmah idem na njihov koncert. Zbog ovakve se muzike isplati živjeti. Ovo je strašan napredak za hardcore kakvog nije pičio niti Henry Rollins, niti Minor Threat, ovo razara, ovo je još bolje od toga.

Ajme uvoda. Obara, zar ne? A nije tako davno kako im je reizdan
"Demo" iz 2010. koji me nije posebno oduševio, prvenstveno zbog predvidljivih aranžmanskih konstrukcija pjesama koje su se svodile na riffove i klasične tutnjave. Međutim, ovdje su stvari poprimile sasvim drugačiji oblik - bend je strahovito napredovao u gotovo svim pogledima, a jedina konstanta je ostao bijesni vokal frontmena Javier Varele. Ovaj puta su i tekstovi znatno efektniji (mada su i na "Demu" bili angažirani), a tome doprinose i snažne glazbene relacije koje se ne drže strogo klasičnih načela hardcore-punka. Na tom ranijem materijalu su se vidljivo okušavali u nekim sintagmama pokušaja izlaska iz striktnog faha, no ovdje su ga definitivno prerasli kao što su ga Fugazi ostavili iza sebe nakon razlaza Minor Threat.

Kompozicije (njih 8) su im veoma kompleksne za pojam hardcorea od kojeg je jedino ostala energija; svaka druga ima laganiji atmosferičan uvod koji se vrlo brzo razvija u nekoliko različitih pravaca i redovito donosi tu h/c silinu, te se zavisno o kontekstu aranžmana raspletu u sasvim neočekivanom aspektu. Progressive-hardcore? Moglo bi se reći... U nekim pjesmama se čini kao da su sastavljene od 2-3, pa i 4 zasebna komada, a to u artističkom pogledu donosi posebnu draž, osobito gitarski tretmani Charles Bosona koji više nisu samo suhoparni riffovi, već tu ima i bogatih sitnih pikanterija s nadosnimljenim solo dionicama i vrlo domišljatim intervalima koji u spletu s ostatkom ekipe imaju neke zajedničke crte sa frenetičnim noise-rock strukturama.

Od ovog okvirnog opisa jedino odstupa uvodna "Darkness" koja odmah drito lupa u glavu i kad već pomislite da su Elizabeth jedino napredovali u pogledu daleko bolje produkcije, odmah nakon ovih energičnih 2 i pol minute slijedi sve ono ranije spomenuto. Mračni i tromi početak "The call" se razvija u raskošnu gitarsku igru šuseva s laganijim intervalima i mnogo bubnjarskih, gotovo ambijentalnih prelaza, dok energičan "Sharp teeth and knives" donosi mnogo zanimljivih gitarskih međuigri koje su veoma slične našem Zokiju iz zagrebačkih Hitchcock. Posve neobična je "Sailor's grave" u gitarskom ritmu valcera na kojeg je nadovezan onaj pravi istinski brundavo distorzirani noise-bas Julien Dielsa; može se pričiniti po tromijem tempu i discipliniranoj dinamici minimalizma kao zagrebački Joe 4. Ova pjesma nije daleko od njih. Najkraća "Candles" (1.40) je čisti rusvaj, razarača, najenergičnija na ovom EP-iju, skoro poput thrash-punka/D-beata, a daleko najkompleksnija i po svojim kompozitorskim performansima najbolja je "Black eyed" koja nosi svojom melodijskom radnjom. Sastavljena je od 4 različita dijela - prvi je lagani, drugi urnebesan, treći tromiji s mnogo breakova, a završni u nekom čudnovato sročenom doom/sludge stilu. "Heartbeats" je također čudnovatog koncepta; uvodnik je urnebesan s nekoliko sitnih gitarskih upadica, potom slijede neočekivani breakovi, pa posve lagani dio kao da su se iznenada priključili na post-rock koji vrlo brzo transplatiraju u dinamiku i izuzetno zahtjevne math-rock dionice, a posljednja "Rising kingdom" para po svim šavovima frenetičnom energijom i mnoštvom bogatog gitarističkog kapitala rasplamsanog u sjajnu plesnu melodiju.

Znam da sam ovom prilikom propustio spomenuti još mnoštvo toga, ali Bože moj, ovo je strašan EP u trajanju od samo 20 minuta (točno na sekundu!) u kome je kompleksnost svirke i tehnička konciznost najznačajniji faktor u sprezi sa jakim tekstovima. Svi oni koji su proživjeli transformaciju Minor Threat u znatno zahtjevniji Fugazi, a taj preobražaj do najboljih radova je trajao nekih 7-8 godina, znaju o čemu je riječ. A ovi Švicarci su to uspjeli samo za dvije godine.

Sad se s pravom može očekivati nešto još bolje. Nadajmo se da je ovo samo 'probijanje leda' i da Elizabeth neće ostati na ovom fantastičnom EP-iju.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 03/05/2012