Punih šest godina je trebalo proteći od njihove prve svirke. Neki bi rekli i previše vremena za čekanje na jedan album prvijenac. Prije svega oni koji su znali sve ove godine za ovaj vinkovački bend s neobičnim imenom Neću Žvake Oću Kusur. Iza naizgled bezazlenog i duhovitog imena se krio jedan bend koji je u tančine sa svojim pjesmama opisivao život u panonskoj ravnici. Svakodnevicu između teških i slabo plaćenih poslova i noćnih bjegova od cajkaških klubova i cajkaških spodoba. Noseći u sebi, u svojim skladbama i nastupima istu onu auru koju su imali i njihovi legendarni sugrađani Majke i Pogreb X. Divlji rock'n'roll pomiješan s angažiranim društveno-kritičnim punkom. Način na koji se pjevač Tomislav Škorić, zvan Bubi, prezentira na bini, njegovi pokreti, mimika je mnogima se činilo da su upravo oni pravni nasljednici svojih slavnih prethodnika. Pri tome tu nema ni trunke laži i prevare. Za one koji su upoznali te dečke i izvan stagea je jasno da su oni takvi i u normalnom životu. Prirodni, iskreni ali i divlji i uvijek spremni za nekakvu pizdariju. Posebice pjevač Bubi. Točno ta karizma se može naći i u njihovim pjesmama. Buntovništvo s golemom zaraznom energijom. Slika benda je se konstantno mijenjala kroz puno godina. Cijeli jedan bus gitarista je prodefilirao kroz njega. Sadašnja postava je već neke dvije-tri godine ista. To su, pored već spomenutog pjevača Bubija, Mario Škorić - Roško (bas i back vokal), Ivan Jerković - Iko (solo gitara i back vokal), Goran Toth (ritam gitara) i Kazimir Garvanović - Zoka (bubanj), koji je pored toga i član vukovarskog benda Wardakhin.

Album imenom "DEMOliranje" je snimljen sa skromnim ali potpuno dovoljnim sredstvima u polu-profesionalnom studiju BU! Danijela Matanovića aka Krme Mic Maestro u Bošnjacima kod Županje. Danijel je radom s raznim drugim bendovima iz sfere rocka, hardcora, punka i hip hopa već prethodno stekao dovoljno iskustva na tom polju da točno zna ono što je važno. Kakav zvuk je potreban da bi prikazao jedan bend kakav on zaista i jeste. Dočim je i sam autor ovih redaka iskusio na vlastitoj jetri što to znači raditi u njegovom studiju. Dobar štimung je zagarantiran. A Danijel uvijek nastoji i uspijeva izvući maksimum iz tehnike koja mu je na raspolaganju.

Cjelokupna zvučna slika je za jedan punk-rock album poprilično šarolika. Početak albuma otvara melodija akustične gitare u pjesmi "Himna". No, ubrzo vodstvo preuzimaju jaki gitarski riffovi. U pjesmi "Bosutska" to su veseli ska-punk ritmovi. U zadnjoj pjesmi "Vidno pijan remiks ft. Krme" gostuje i sam snimatelj Danijel gdje preuzima mikrofon za nekoliko svojih strofa. Tempovi pjesama variraju u rasponu od srednje brzih do frenetičnog d-beata. Pri čemu se crte energičnog punka i sirovog garažnog rocka stapaju u onu vrstu šank'n'rolla, od kojeg su nas naše mame uvijek pokušavale sačuvati. Općenito je stil ovoga benda orijentiran na vrlo izraženim gitarskim melodijama. Zahvaljujući čak dvjema gitarama. Što je također netipično za punk-rock. I što za rezultat ima jedan gusti, distorzirani zvuk, prožet kratkim ali energičnim solažama i melodičnom riffažom. Te se idealno poklapaju s hrapavim, rockerskim Bubijevim glasom. Nije potrebno dugo osluškivati ove pjesme da bi se zaključilo da se ovdje radi o jednom izvrsno uigranom bendu, s dobro razrađenim pjesmama koje su očito prošle dugi proces nastajanja i usavršavanja. Naročito ako se neke od njih poznaju još od prije s nekog od njihovih nastupa. Slobodno se može reći da te iste pjesme sada na ovom albumu zvuče bolje no ikada prije. Ma koliko bila crna i turobna realnost koju opisuju u pjesmama kao što su "Krizno prokletstvo", "Rođen za lopatu" ili "Izlaz", između njih se nalaze skladbe poput vesele ska-poskakuše "Bosutska", anti-motoristička "R" ili "Vidno pijan", u kojoj se mogu prepoznati svi ljubitelji dobre kapljice. Tome idu u prilog semantički zabavno i autentično sročeni tekstovi. To su pretežno sažete i usmjerene izjave tipa: 'Rođen si za lopatu i tu je priči kraj. Posao te ubija, Arbeit macht frei!' u pjesmi "Rođen za lopatu". Ili 'Ja se ne prodajem. Neću prokleti turbofolk. Moj život je punk-rock!' u pjesmi "Turbofolk". Koje jednostavno prijaju kao hladna piva niz suho grlo. Negdje između bulevara Prevarenih Generacija i avenije Neimaštine se nalazi pjesma "Krizno prokletstvo" s uvodnim govorom voditelja vijesti Zorana Šprajca, gdje u svojoj poznatoj maniri odbrusuje našem nam predsjedniku. Određeni socio-kritični prizvuk je nezaobilazno primjetan u svim ovim pjesama. Bez obzira bile one vesele ili ozbiljne. I s njima se NŽOK (skraćeno) profiliraju kao glasilo onih koji ne voze bijesna auta i ne piju koktele na nekakvim dupelizačkim zabavama. Već se u njima možemo pronaći i ti i luđak kao ja, i onaj lik za šankom koji broji siću za jednu cugu, jer mu je već sve otišlo na režije i ratu za kredit.

Jedino što se ovim dečkima može s pravom zamjeriti je to što su toliko dugo čekali da snime svoj prvi album. Jer su sa svojom neambicioznosti godinama našoj underground sceni uskraćivali jedan odličan album. I ostaje se za nadati da se neće opet morati čekati sto godina na idući.

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 20/03/2012