Treći po redu album britanske kantautorice Polly Jean Harvey je zahvaljujući fantastično dobrom izboru singla "Down by the water" i ažurnosti MTV-a koji je redovito pratio njene aktivnosti, izbacio njeno ime u visoko zvjezdano nebo.

Promatrajući njen glazbeni razvoj od prvog albuma "Dry" (1992.) preko iznimno kvalitetnog "Rid Of Me" (1993.), na kojima je jasno locirana tematika ženstvenosti, seksa i svih popratnih frustracija u odnosu muškarac - žena, alegorično uklopljena u specifičan i prepoznatljiv minimalističko - gitaristički rock s nabojima noisea, "To Bring You My Love" je bilo naizgled blago primirenje zvučne slike. Albumom prevladavaju primireniji oblici njenog psihičkog stanja koji vrebaju zaskočiti iz zasjede i iznenaditi svakog nepripremljenog ljubavnika. Njezini su počeci metaforizirano govorili o razočarenju vlastitim fizičkim izgledom (male grudi, iks - noge, nizak rast, neuhranjenost) i, nedvojbeno, antimetom muškaraca, no ovaj album je pokazao da se ona već dobrano pomirila s činjenicom da je samo bolna i ranjiva žena koja ne cvili nego ujeda, što joj je donijelo veliki izvor nefeminizirane inspiracije za jedinstvene rock pjesme u kojima se isprepliću žudnja, strast, primitivna ženstvenost, bolni vapaji, zlokobna provincijalnost, voodoo magija, parodija…

Duboka ukorijenjenost stvarnosti o kojoj govori svojom misteričnom simbolikom svrstala ju je u red poznatih rock gubitnika poput Nick Cavea ili Tom Waitsa, a nedodirljiva privatnost, koju je i ovaj puta lukavo izbjegla, a opet je na neki način i pokazala, bilo je jamstvo za niz budućih cjelovitih i dorečenih djela. Drugi singl skinut s albuma bila je vrlo kratka akustična pjesma "C'mon Billy" podebljana gudačkom pratnjom, a video spot u kojem sjedi na stolici samo u gaćicama je izbacio sve njezine frustracije i komplekse kao prvorazrednu rock zvijezdu koja je potpuno iskoristila sve svoje fizičke nedostatke, te ih preobrazila u izuzetan izvor inspiracije.

horvi // 30/09/2003