Trebalo mi je dosta dugo da probavim ovaj album, inače mi drage Polly Jean. Činjenica da već par albuma nismo na istoj valnoj dužini, samo je produljila ovaj proces. Ovaj puta Polly se odlučila na konceptualni album, a tema je Engleska, njena domovina, i još k tome u ratnom stanju. Težak zadatak.

Na kraju, moram priznati da je Let England Shake velik album po svim standardima. Većinu pažnje poklanja textovima koji su "veliki", kao što je velika i povijest Engleza. Mora se priznati da se Polly načitala povijesnih knjiga i činjenica, a to nam je htjela prenijeti u svom stilu. Ovaj album oda je velikim engleskim bitkama, ali i nesrećama koje prate svaki rat. Činjenica je da textovi nemaju političke konotacije, već prate ljudske patnje.

Muzika je zato ogoljena do srži, lagana i nenametljiva, pa se čini kao da je PJ negdje zalutala u svom stvaralaštvu. Takva situacija se pogotovo može pričiniti slušatelju koji se razišao s njom tamo negdje oko albuma "To Bring You my Love", gdje se još tu i tamo mogla čuti poneka gnjevna gitara. Kasnije, akustične gitare zamijenile su električne, a Polly se smirila i počela pjevati o sreći ali i žalosti na jedan svoj čudan način. Na ovom albumu, čini se da ponekad muzička podloga ne prati strahote o kojima Polly pjeva, pa je moguće da se niti ne shvate na dobar način.

Flood kao producent i Mick Harvey i John Parish kao dugogodišnji suradnici dali su svoj obol ovom djelu, koje treba izbjegavati ako ste ljubitelj početne faze PJ Harvey ili ako niste iz Engleske.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 03/03/2011