Ima albuma do kojih možda nikada nećete doći, a kad dođete do njih, onda znajte da ste 'odabrani'...

Vraški sam se pomučio dok nisam pronašao svoj vlastiti tekst na kompjuteru među tisućama napisanih tekstova; sjećam se da sam pisao recenziju za "Fabriksampler V2", ali memorija mi je potpuno otkazala kada je to bilo. Na svu sreću, moja glavna životna preokupacija u zadnjih 10 godina, Terapija ima link tog teksta.

Okey, da ne ponavljam ono što sam i sam zaboravio, Pharmafabrik je slovenska etiketa specijalizirana za elektronsku avangardnu i eksperimentalnu scenu.

Kad se susretnete sa nečime što nosi epitet avangarda i eksperiment, mahom bježite kao vrag od tamjana. Smirite se. Ovdje nije riječ o još jednom Necroanal ili Merzbow koji se u najboljem slučaju mogu poslušati maksimalno sat vremena. Ili o harsh-noiseu. Ovo je pozamašna kompilacija sa 20 izvođača iz cijelog svijeta koji rade na napretku elektronske glazbe u posve uvrnutom, uglavnom ambijentalnom drone stilu koji niti najmanje nije naporan.

Da ne ulazim u pojašnjenja svakog od izvođača ili razglabanje u kompozicije koje su sve redom instrumentali (sve skupa traje 2 sata i 5 minuta), kompilacija je čudesan ambijentalni dekor kojeg si komotno možete pustiti pred spavanje ukoliko: a) imate mašte, b) volite sci-fi i horror filmove, c) nemate nikakvih predrasuda o eksperimentima, d) obožavate apstrakciju.

Cjelokupni dekor kompilacije djeluje kao da je jedan kompozitor pretapao naslove u naslov. To sve mahom vrlo mirni elektronski drone/ambient komadi u različitim vremenskim iznosima od 4 do 19 minuta uz tek poneki izuzetak poput japanskog YOSHIHIRO KIKUCHI-ija koji se zaigrao sa eksperimentima glitcha ("Waves of vermiform"), francuskog FRANCK VIGORUX-a koji u skladbi "Camera" koristi blaži harsh-noise popraćen sporim tempom ritam mašine ili slovenskog NOVA deVIATOR (pravim imenom Luka Prinčič) koji je u skladbi "They give us body" najbliži avangardnom stavu na razmeđi Kraftwerk, Cabaret Voltaire, EBM-a i electro post-industriala. U tu momčad može se priključiti još i CHRIS WOOD iz Južnoafričke Republike sa sjajnom, ali zaista neobično nazvanom "'G._-^ ..: : Dr::ne", malom 5-tominutnom simfonijicom 'disanja zraka', lebdenja i levitacije u kojoj se mogu osjetiti natruhe post-rocka (ima tremolo/noise gitare) i britanske shoegaze ostavštine eksperimentalnijih Pale Saints (sjetite se prekrasne "Sea of sound").

Ostatak materijala komotno sjedne svima onima koji preferiraju ambijentalnu glazbu Brian Eno-a, male majstorije elektro-akustičnih inovatora moderne klasične glazbe poput pokojnih Stockhausena i Cagea, pa i mekših djela Gyorgy Ligetija, te se u svemu tome uočava harmonična, čak i komercijalna struktura kompozicija (čitaj: slušljiva) koje su uistinu za svako uho u 21. stoljeću naviklo na recimo radove sa berlinske etikete Nonine Recordings ili škotskog Bearsuit Records. Otprilike. A i novosadski Crime:Scene Records zna ponuditi vrlo slične izvođače.

Ja sam si kompilaciju puštao u nekoliko navrata kad sam se onako izmučen vratio sa posla. Fino me uspavala. Nitko se ne dere i ne vrišti, pustiš mozak na pašu i sanjaš... A uvod ti napravi nitko drugi do li KK NULL iz Zeni Geva. Gdje ćeš bolje?

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 15/02/2012

PS: Naslovi CD1: 1.KK NULL - Metamorphosis de Toki, 2.NEVEN M. AGALMA - Treget, 3.PHARMAKUSTIK - Distraktion C, 4.YOSHIHIRO KIKUCHI - Waves of vermiform, 5.FRANCK VIGORUX - Camera, 6.NOVA deVIATOR - They give us body, 7.CHRIS WOOD - 'G._-^ ..: : Dr::ne, 8.MUTANT BEATNIKS - Whiteout !!!, 9.VEGA STEREO - Morning, 10.NRYY - Sneaker blues

CD2: 1.VELGE NATURLIG - Transmortorium, 2.ASTMA - IgE, 3.ANALOG CONCEPT - Aliens love this melody, 4.FABIO ORSI - One's own eyes, 5.CEZARY GAPIK - #0466, 6.PRODVKT - Gamma idroxibutrato, 7.MIKE BROWNING - Phantom space, 8.AUDIOWORX - Karmadrone, 9.MaCu - K.c.C., 10.UNTITLED - Matrix§4