Kompletnu petorku Horse The Band iz kalifornijskog gradića Lake Forest trebalo je odavno išamarati zbog nevjerojatne lijenosti. Taman kad im je sve krenulo u karijeri tijekom druge polovice prvog desetljeća 21. stoljeća s pregršt nanizanih vanserijskih EP-ijeva i barem dva fantastična od sveukupno 5 realiziranih albuma, naprasno su se kreativno zaustavili kao da više nisu imali ama baš nikakve inspiracije. Posljednji album "Desperate Living" su objavili 2009. (uf, nemam pojma zašto ga nisam recenzirao???), a posljednju turneju obavili 2014. nakon čega su tek nekoliko puta sporadično svirali 2017. i koncem 2019., elem, kad se gotovo i zaboravilo za njih, a oni premda su održavali facebook stranicu, niti sami nisu bili sigurni da li je bend u hiatusu ili više uopće ne postoji.

A kad su sredinom 2017. na Instagram postavili novu pjesmu koja još nije imala naziv, fanovi su je opravdano nazvali "A reason to live" i prerano ponadali da se konačno priprema album. Pokrenuta je i crowdfunded akcija za financiranje snimanja albuma u kriptovaluti Ether, no nije poznato da li je ispunjen cilj pošto su se ponovno vratili u neaktivnost, a kriptovaluta krahirala nedugo nakon što je pokrenuta kampanja. Okey. U više od 11 godina diskografskog mirovanja uspjeli su napraviti svega 2 nove pjesme, a treću su, eto toliko da popune prostor za čak 11 minuta ovog EP-ija (za svaku godinu mirovanja po 1 minuta) obradili čuvenu "March of the pig" Nine Inch Nails koja dobro sjeda na materijal, taman kao da je njihova. Zna se, urnebesi u svakoj pjesmi, zavijutci, okuke, serpentine, malo mathcorea, pa ambijentalnih dionica gitariste Davida Isena, malo klavijatura i njihove poznate nintendo-crtić komediografske elektronike Erika Engstroma, dakako mahnitih živih bubnjeva Daniel Pouliota i drečavo-vrištavih 'clean' vokala frontmena Nathan Winnekeja. Od sekunde do sekunde materijal ima fino tkanje s naglim izmjenama eksplozija, uspona i padova, furioznog ludila i nježnijih dionica da se naprosto ne može predvidjeti kuda će naredni detalji krenuti podražavajući stil nabrijanih At The Drive-In, The Dillinger Escape Plan i čisto ispoliranih Converge. Druga nova pjesma je čak 5 minuta dugačka "NoGimbus", osjeti se ponešto i post-hardcore dezena Fugazi sa cvilećim gitarama i razbijenim kompozicijskim skladom, može se tu i namirisati duh NoMeansNo, ali i post-rock atmosferičnosti u središnjici aranžmana, no kad je opletu basovi Jeremiah Bignella u kooperaciji s vraškim ritmovima, posve se može ostati zbunjen na prvo slušanje ko' da te konj ritnuo kopitom.



Pa, pobogu, šta ste drijemali svih ovih 11 godina? Nije đavo da će još trebati čekati na konačan album? Ali u svezi glede toga nema ama baš nikakvih informacija jer su totalno neozbiljni, čak su 2014. na službenom webu stavili zajebanciju "Horse The End Band". Ovo je više nego sjajan materijal s duhovitim šaržama eksplicitne lirike i abnormalno čistom svirkom bez trunke prljavštine.

Naslovi: 1.A reason to live, 2.NoGimbus, 3.March of the pigs (Nine Inch Nails cover)

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 22/12/2020