Uvijek nešto novo. Uvijek do stilskih granica, pa i dalje. Pod tom maksimom Steven Ellison, poznat po svom umjetničkom imenu Flying Lotus, djeluje već šest godina i evo četvrtim albumom. Ne računajući njegov izlet u rap vode s mixtapeom "Duality" pod svojim drugim pseudonimom Captain Murphy. Njegovi eksperimenti s raznim glazbenim stilovima, pretežno onim afričkog i afro-američkog podrijetla, su mu podarili titulu inovatora u muzičkom biznisu, s kojim rado surađuju mnoga zvučna imena. A svako novo izdanje mu se prati s puno medijske pažnje. Tako i njegov novi album "Until the Quiet Comes" nije prošao nezapaženo, a dobro je kotirao i na brojnim relevantnim ljestvicama. Nakon raznih stilističkih ekshibicija, u svom novom albumu je odlučio vratiti se svojim obiteljskim korijenima, koji sežu još do prabake mu i poznate jazz pijanistice Alice Coltrane, te ujedno i supruge od saksofoniste Johna Coltrane. Stoga mu je jazz tako rekući u krvi, kao i njegovom rođaku, post-bop saksofonisti Ravi Coltraneu.

No Flying Lotus nije muzičar u klasičnom smislu, već takozvani laptop-musician, Dj koji digitalno miješa, spaja i raščlanjuje sve što mu dođe na inspiraciju ili pamet. Tu je praksu nastavio i u ovih ukupno čak osamnaest pretežno kratkih skladbi, gdje je isfragmentirao i iznova pospajao hip hop s free jazzom, začinio s pregršt efekata, te ono što bi neki drugi DJ izbacio jednostavno kao mix, on je spakirao kao standardni pop-album. I tako se može zaraditi novac. Nema sumnje da i ovaj njegov novi uradak jeste avangardan i odiše eksperimentalnošću, neobičnim povezivanjima različitih žanrova i ritmova. Doista šarena paleta raznoraznih zvukova i beatova spajaju elemente starog s novim. Flying Lotus pristupa svemu s jedne sasvim nove perspektive. Ponekad to sve zvuči diletantski, ali često i vješto, gdje dolazi do izražaja prije svega njegova kvaliteta kao vrhunski DJ, sposoban prezentirati nešto novcato i svježe. Funky linije basa, vrlo razigrane i ambijentalne dionice jazzy gitare ili klavira je podvukao s živahnim ritmovima iz prvenstveno afričkog glazbenog bazena, a vokalne dijelove u pojedinačnim skladbama su mu odradili Thom Yorke iz Radioheada i Erykah Badu, su samo neki od njih. Sve popunjeno s mnoštvom, za njega već tipičnih spacey zvukova, loopova i drugih efekata. Međutim, album "Until the Quiet Comes" se čita kao jedna skica razbacanih ideja za nešto što tek treba biti. Među cijelim vrtlogom se može naići na dosta dobrih ideja i zamisli, ali bez konačnih rješenja. Sve je nedorečeno i nedovoljno razrađeno. U prosjeku od svega tri minute, skladbe se odvijaju suviše brzo i isprekidano da bi ostavile neki trajniji dojam ili čak opčinile svojim inteligentnim inovacijama. Pored svih njegovih talenata, Flying Lotusu manjka skladateljske vještine, a "Until the Quiet Comes" je jedan od onih albuma koje radi njihove svježine i neobičnosti se tjerate da zavolite, ali vam to nikako ne polazi za rukom jer na kraju u njima vidite samo ono što im nedostaje. Što svakako nije zaustavilo brojne medije ovaj album podići do zvijezda u potrazi za bile čime što bi posrnulom hip hop žanru udahnulo novi tračak života.

ocjena albuma [1-10]: 6

z. marković // 22/12/2012