Synkretismos Mutare je ime one man projekta iza kojeg stoji Robert Bekić aka Borndead iz Zagreba. Nastao je 2010. godine nakon raspada Borndeadovog predhodnog benda Fokus. S obzirom da djeluje "samo" nekih godinu dana, njegova dosadašnja diskografija je blačo receno pozamašna. Naime, iza njega su već tri demo albuma, plus dva dugosvirajuća albuma. Od kojih je jedan izašao za Nihiltrone izdavačku kuću. I jedan split album zajedno s Xerbittert & Taarma. Ovih dana je se pojavio i njegov najnoviji album po imenu "In rebus adversis meliora sperare memento". Album se sastoji iz devet kompozicija, cjelokupnog trajanja od nekih 35 minuta. Stil Synkretismos Mutara je doista teško opisati. To je uglavnom jedan visoko eksperimentalni drone/dark ambiental.

U album uvodi ujedno i njegova najkraća skladba, nazvana "!". I ustvari se ona može posmatrati kao intro. Ali isto tako, ona je i kao zadnja stanica koja nudi fragmente elemenata "normalnog" poimanja glazbe, prije nego se krene u neistražene dimenzije s druge strane glazbenog horizonta. Znači, tu su zastupljeni dinamični ritmovi bubnjeva u stilu trip hopa. Ali također, kroz duboke, istovremeno i pulsirajuće izboje pomalo euforičnog, ali i prijetećeg, dubokog zvuka, koji se rasprostire uzduž cijele skladbe, kročimo već jednom nogom u mračni ambijentalizam koji nas očekuje u narednih pola sata. U "Schmerzender Selbstmord (Part 1)" slijedi jedan duboki, niskoharmonični, monotoni, abstraktni zvuk. Koji se, čini se, poput crne rupe periodično urušava usred svoje masivnosti i široke rasprostranjenosti u zvučnom prostoru. Po njemu se frekventno pojavljuju kratki, povremeno vrlo oštri tonovi koji narušavaju melodijsku monotoniju osnovnog zvuka. Također se mogu čuti hladni, vokalni samplovi, koji na njemačkom jeziku govoru "samoubojstvo nije rješenje, samoubojstvo je tvoja propast...". Tajanstveni mehanički zvukovi dominiraju u skladbi "Kill". Čija je osnova jaka atonalnost i aritmičnost u stilu drone glazbe. U njoj se pojavljuje i vrlo emotivni, ali uznemirujući i jezivi scream vokal s riječima "kill me", koji podsjeća na Horsebacka. O kojem je, ne tako davno, bilo također riječi na ovoj stranici. Skladba "Journey to the Beginning of Existence" je više u ambijentalnom ruhu. Posjeduje viši stupanj harmoničnosti i izvjesnu toplu estetiku. Karakteristične su joj tonalna povišenja i spuštanja zvukova. Poput zavijanja vjetrova. Ili toboganskog putovanja po spirali ljudske DNK. I na taj način reflektira onaj prvi, iskonski početak egzistencije. Tome utisku pridonosi i nježna, dječja melodija na samom njenom početku. "Schmerzender Selbstmord (Part 2)" ponovno se vraća u drone vode. Gdje prevladavaju razni tmurni, kakofonični zvukovi i sablasni scream vokal. Mračne ambijentalne zvučne sekvence sačinjavaju skladbu "Inner scars". U kojoj se pojavljuje i nešto kao ritmičnost kroz kolekciju zvukova nalik na udaranje dva činela jedan o drugi i strujanje i titranje zraka kroz svirala ogromnih orgulja. Visoko hipnotički, ali također i vrlo uznemirujući zvuk tvori skladbu "Path to Sickness".Koji se u svojim manifestacijama razlikuje po intenzitetu i varira u napetosti. I,čini se, u sebe neumoljivo absorbira rijetke tonove klavira, koji povremeno i sasvim nasumice izviru na zvučnu površinu. Plač djeteta otvara "Postpartum depression", najdužu skladbu albuma. I prelazi u jednu vrstu isprepletenog drone/dark ambientala. U kojem ponovno dominira jedan osnovni, vrlo duboki, mehanički, sveobuhvatni zvuk. Koji, periodično kao da se pretvara u jeku neke tajanstvene, opasne mašine. Prekidan udarcima čelika o čelik i pokretanju nekih ispušnih ventila. Potrebno je na ovom mjestu napomenuti da, iako se ova vrsta glazbe čini vrlo monotonom i jednostavnom, ona to nikako nije. Jer je za njeno skladanje potrebna velika doza koncentracije i samokontrole. Što se najviše ispoljava u ovako dugim kompozicijama. Zadnja skladba albuma nosi ime "Koyaanisqatsi". I ustvari je cover originala Philipa Glassa. Uz bizarne melodije orgulja, sample vrlo dubokog vokala ponavlja riječ "Koyaanisqatsi". Što je za neke urođeničke narode sjeverne amerike naziv za kronološko, predarmagedonsko razdoblje u kojem se trenutačno nalazi čovječanstvo. I koje ima slično značenje kao što je, na primjer, razdoblje Kali Yuge u hinduističkoj mitologiji. Original Philipa Glassa potječe iz soundtracka istoimenog filma Godfreya Reggia iz 1982. godine.

Teško je za ovakvu vrstu glazbe pisati osobno mišljenje, koje bi bilo prihvatljivo u smislu boljeg predočavanja jednog albuma. Jer se ona uzima ili ostavlja. Voli ili ne. Razumije ili ne. Ali je svakako nešto neobično i za preopručiti svima onima koji su željni glazbenih istraživanja, a samim time i sebe samoga.

z. marković // 22/08/2011

PS: synkretismos, grk. - vezivanje
mutare, lat. - mijenjati, zamijeniti