Od svojih tinejdžerskih dana pratio sam novozelandsku scenu, pogotovo dio koji se vrtio oko Flying Nun izdavačke kuće, a bendovi kao što su THE CHILLS ili THE VERLAINES i dan danas spadaju mi u draže bendove i, iako rijetko, volim ih poslušati. Stoga me nemalo iznenadila ali i obradovala vijest da će nas posjetiti jedan novozelandski flyingnunovski bend. DIE! DIE! DIE! dolaze u Mediku 25.4. Ne propustite ih.

Osnovani su kao trio 2003., a glazbeno se vrte oko noise i njujorške post punk scene dok se u novije vrijeme u pjesmama mogu nazrijeti i pop melodije. Ako tomu pridodamo da im je debi album kroz prste propustio Steve Albini, pametnom je dosta. Iako se zvukom ne naslanjaju direktno na najbolje što nam je Novi Zeland dosad pružao, svakako ih treba uzeti u obzir.

Caseman svojim zaraznim refrenom "I'm not giving up all my love" i neworderovskom bas dionicom odlično uvode u album i spajaju se s transamovskom Lil Ships, a sve je to začinjeno odličnim vokalom Andrewa Wilsona. Osim Wilsona koji pjeva i prži po gitarama, u DIE! DIE! DIE! su još i Lachlan Anderson na basu i Michael Prain za bubnjevima.

Za dosadašnje singlove odabrali We Built Our Own Oppressors, koja ima potpuno oprečan zvuk ostatku albuma, dok je How Ye, pravi reprezet DIE! DIE! DIE! zvuka sa svojim kristalnim gitarama i ludim ritmom. No, svaka od pjesama na ovom albumu zaslužuje biti singl, a Frame, koja slušatelja dočekuje pred kraj, pravo je malo remek djelo.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 18/04/2011

PS: Obavezno slušati: Caseman, Lil Ships