Nemalo sam se iznenadio kada me Vladimir Stojčevski, basist Kulturno Umetničkih Rabotnika (očekujemo ih početkom listopada/ oktobra u zagrebačkom Dva Osam!, nikako nemojte propusti) pozvao na ovaj koncert javivši da u Baklavi svira akustičnu bas gitaru. Pa kako, pomislih, on punker-rocker u klasičnom etno bendu za kojeg pojma nisam imao da još uvijek egzistira. Prisjetiti ću, o Baklavi sam pisao jako davno recenziju drugog albuma "Kalemar" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=5776 početkom 2009. (dobili 9/10), a na bend me uputio naš stari znanac Cvetan Cvetanov s Radio Sofije. Nakon toga mi se zagubio trag o bendu, ali sam ga se često znao sjetiti kada su mi na repertoaru bili naši bendovi i izvođači poput Afiona, Cinkuša, Dunje Knebl, Lidije Bajuk, kolaboracija s Roko Margetom, pa i neki albumi Rundeka, te još ponekih sličnih world-music/ etno izvođača. Često se znam sjetiti i onog odličnog albuma "Ikona" Lola V. Stain još iz sumraka propasti naše velike ex-Yu federacije. U Baklavi je jedina konstanta ostala alfa i omega, pjevačica i glazbenica Elena Hristova, a kroz gotovo 25 godina karijere objavljeno je do sada 6 albuma s vrlo dobrim feedbackom, uglavnom po Balkanu, ali i širem području srednje i zapadne Europe, no interesantno, ama baš nikada nisu nastupali u Zagrebu, na štetu ponosa mnogih etno događaja. Uskoro očekujte i ekskluzivan interview s njome.

Prigodno, Baklava je nastupila u Makedonskom kulturno informativnom centru u samom srcu Zagreba, na početku Hebrangove ulice tik do, koliko mi se čini francuske ambasade u sklopu otvaranja izložbe 'Makedonski rubin moćni zrak našeg srca'. Uistinu, Makedonija ima rubine, niste znali, kao niti ja? Ti vrijedni i skupocjeni kristali otkriveni su sasvim slučajno, a ima ih bome u svakojakim bojama, te su ovom prilikom bili izloženi u staklenim terarijima, a u uvodnoj ceremoniji se svašta interesantnog i informativnog moglo saznati.



Pred prepunim auditorijem kojeg su činili, koliko sam zapazio uglavnom pripadnici makedonske manjine, moderatori su, naravno pričali makedonski, tek malo na hrvatskom (ili srpskom, svejedno je), a još jedna zanimljiva činjenica jest da sam skoro pa bio među najmlađim posjetiteljima. Mlađi od mene su bili jedino neki članovi Baklave, te dječak od desetak godina i njegova majka. Pomisliti će te, uf, da je ovo bio koncert za penzionere i treću dob. Ma ni govora. Baklava je akustično suptilan, vrlo zabavan, ponekad i rasplesan bend naoružan uobičajenim 3/4 ritmom perkusionista Vladimira Trpkovskog, te nadasve šarenim melodijama kavala i klarineta za koje su zaduženi Sašo Mitev (svira kaval i akustičnu gitaru) i Vlatko Terziski koji s klarinetom čuda radi, a kasnije im se na harmoniki dugmetari priključio iznimni zabavljač i jedan od moderatora, zamislite Dean Škartov, neadašnji član, pa valjda prvog makedonskog punk benda Badmintons koji je u ponekim kompozicijama dodao rockerski štimung kao da nastupa s električnom gitarom. Škartov je u Badmingtons svirao synth bas, nisu imali bas gitaru.

Kako su posjetitelji bili starije dobi, koncert se pratio sjedećki, ali u drugoj prostoriji se i cupkalo, tancalo, bila su ponuđena besplatna makedonska vina (crno i bijelo), a kako će te saznati iz interviewa, Baklava ima običaj da raspoloženje prepušta audijenciji: možete sjediti, meditirati, stajati, plesati, ležati ako baš hoćete, to jest ne postoje neka stroga pravila jer nastupaju po kojekakvim klubovima i festivalima. Baš sam se sjetio kako su mi jednom Cinkuši pričali da su svirali na nekom Euro world-music festivalu sa čuvenim folk-rockerima Waterboys koji su, uf, od publike tražili da sjede na livadi i da ne puše jer ih to ometa, inače će prekinuti koncert. Ajoj...



Malo nešto o Baklavi: svi povezuju asocijacu sa slatkim kolačem lisnatog tijesta posutog orasima i bademima utopljenim u šećernu vodicu, međutim baklava je arhitepski geometrijski oblik četverokutnog šiljatog paralelograma koji je jedan od autohtonih simbola i ukrasa našeg Balkana, osobito na vezovima, ćilimima i tepisima, da ne bi bilo zabune. A svirka? E, to je zaista prava poslastica za profinjene audiofil gurmane. I nije baš za svakoga. Evo, drugi dan na poslu sam nekim svojim kolegama i kolegicama pustio snimljene video zapise. Reakcija Romkinje/ Ciganke je bila 'ma kakvi, ja ti to ne slušam, za mene su Šaban Šaulić, Lepa Brena, Sinan Sakić, Brenina snaha Aleksandra Prijović koja je 7 puta napunila zagrebačku Arenu, a ja sam bila na svih 7 koncerata', drugi lik koji sluša tamburaše i narodnjake me popljuvao da je to bezvezna muzika, jedan je, pak očekivao da tu mora biti elektronike poput još uvijek aktivnog makedonskog benda String Forces (izvještaj s njihovog koncerta u Zagrebu 08/03/2006 www.terapija.net/koncert.asp?ID=1701 pisao sam upravo ja), darker mi je rekao 'kakav ti je to makedonski folk bez gothic-rocka Mizara?', a ljubitelj folk-metala Korpiklaani i Ensiferum bi tu stavio distorzije i riffove, ali mu se čini jako zanimljiv 'šus'.





Jest, Baklava nije za svakoga i baš je dobro što je to tako. Ne mogu si zamisliti da je na ovome koncertu bilo onih tipičnih šabana, seljača i silikonskih momčeto sponzoruša, svih onih koji ne razlikuju protonče od feferončeta jer je Baklava bend na umjetničkom nivou vrlo sličnom našim spomenutim hrvatskim etno vedetama. Koncert je sadržavao nekih 20-ak kompozicija, čak i više, bilo je predviđeno sat i 20 minuta kako mi na početku kazuvaše Stojčevski, a razvio se, bome u dva puna sata bez bisa. Počeo je s otvaranjem izložbe točno u 19 h s finim informativnim predgovorima moderatora, a završio nešto oko 22 h, ma taman onako kako i treba biti, a ne kao one grozomorne predstave na koje se treba čekati satima, kada vas uhvati umor od iščekivanja jer se izvođač još nije 'dobro zagrijao'.



Ovdje je priloženo 9 video zapisa i u svakome se vidi i čuje spontanost konverzacije između muzičara i osebujnog Eleninog vokala uglavnom u melodičnom sopranu prošarane set liste, čak je bilo i materijala s ranih albuma, poput senzibilnie "Tvojte oči Leno", a kad se pojavio harmonikaš Škratov u idealno napenalonem, prigodnom komadu "Rubin" (četvrti album "IV", 2020) s kombinacijom tango ritma i dance progresije, skoro pa da je počeo dernek! Škratov se čak i morao osloniti na klavir koliko ga je ponijela pozitivna vibracija, a svako malo je Elena koristila mali tamburin za pojačavanje šuštavo privlačne ritmike.



Naravno, ovdje je bila i odlična, poprilično jazzy "Neven", opet sa Škratovim, pa onda set pjesama u kojima je Elena svirala ukulele, a to se zaista rijetko viđa ("Zeleniot dvorec"), te im se priključio još jedan osebujan klarinetist Blagoja Lamjov odsviravši, ma kakav bi to dernek bio da nema stare folk obrade "Jovano, Jovanke". Oni koji nisu bili, mogu žaliti što su propustili, ali nema veze, Baklava je bend koji svojim vrsnim etno/ world-music performansom i sjajnom sviračkom ekipom predvođenom lijepom Elenom može napuniti i puno veće prostore, za početak recimo Močvaru u vrijeme programa 'Vrelo zvuka'. Meni je bilo fantastično na ovome koncertu jer je sasvim drugačiji pristup od svih rock šablona, a ustvari, ovdje je mnogo toga rock i psihodelija, jazz, te nekolicina friških, suvremenih stilizacija u akustičnom dekoru.

horvi // 25/04/2025