Ambijentalni jazz s elementima balkanskog folka dinamički je instrumentalan album na kojem prednjači sjajni virtuoz na pianu - Dejan Ilijić.

Eyot je instrumentalni jazz kvartet iz Niša u kojem dominira pijanist Dejan Ilijić, dobro znan umjetnik lokalne scene. Premda surađuje sa rock izvođačima, njegov glavni poligon je jazz i ambijent, a kao bitne utjecaje navodi tradicionalnu glazbu, John Coltranea, John Scofielda, te različiti spektar od Mozarta preko Piazzolle i Bill Frisella do Mobyija. Bend čine još Marko Stojiljković (bas), Miloš Vojvodić (bubnjevi) i Slađan Milenović (gitara), a startali su s radom 2008.

Ovo im je prvi album, snimljen je u Skoplju u studiju F.A.M.E.S. Projects Studio M1, a masterirao ga je Nathan James iz New Yorka koji je između ostalog radio na angažmanu oko zvuka Davea Brubecka, Charlie Huntera, te Staind, The Bravery, Default, Blondie, Joe Jacksona, Signal To Noise... Što će reći da Eyot imaju fantastičan zvuk, te kada se posluša uvodni broj "Far afield" komotno se može dobiti dojam da je riječ o nekom svjetskom izvođaču koji podjednako zagovara kraut i post-rock sa ezoteričnom minimalističkom dinamikom poput The Necks. No, u principu, to je jedini komad u kojem se mogu osjetiti natruhe nečega što miriše na rock, dok je preostali dio materijala vješto ambijentalno manevriranje sa piano melodijama i uglavnom minimalističkim jazz poigravanjima prateće ekipe.

Prošaranost sa gitarskim efektima koji sežu od ambijentalne glazbe do jazza uz fino izabrani spektar različitih ritmičkih opservacija ("Stone upon stone upon stone", 10 minuta dugačka "Surge", završna "It's time to go home") može se kategorički utrpati otprilike u onaj fah nu-jazza kakvog su na debiju prikazali Zerkman Big Bang, samo s razlikom što je Ilijić daleko više fokusiran na emotivnost izvedbe, osobito kod romantičnih tema koje su manje-više njegovi solo izleti na pianu ("If I could say what I want to say"). Ne može se reći da je prateća ekipa suhoparni faktor koji samo opslužuje pozadinu Ilijićevih virtuoznih bravura; ima tu ponešto jazz-funka ("All I want to say") kojeg kompaktno razgrađuju, kompleksnijih aranžmana u koje su utkani duhači iz makedonske grupe Sethstat (trombon Vladan Drobicki i saksofon Vasko Bojadžiski u "3 months later"), elemenata neparnog folk ritma s odličnim gitarističkim tretmanima (naslovna "Horizon"), pa i nečega što bi se moglo nazvati svojevrsni acid-jazz/ trip-hop ("Whale song"), no nekako se čini da trojka stalno čuči u sjeni kao da nisu pronašli adekvatan izraz s kojim bi mogli parirati sjajnim piano dionicama.

Imati velikog umjetnika u bendu težak je kreativni zalogaj za ostatak ekipe koja se mora svojski truditi iz momenta u moment; njegove piano dionice su vješto sofisticirane i naredane su u neočekivanim oblicima od ležernih i temperamentnih fluidnih ambijentalnih protoka sve do sjajno improviziranih tema koje često variraju i odlaze u nepredvidljivim pravcima. No, kako god, momci bi u nekom rock bendu sasvim sigurno razorili svirku budući da se osjeća neprekidno prisustvo kreativnog duha, a u ovom praktički fusionu sa klasičnim i jazz pianom, te elementima balkanskog folka, iznjedrili su strasan i tečan glazbeni oblik koji ima sve predispozicije zaigrati i na pozornicama izvan njihove domovine.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 11/03/2011