Kakvi sve to likovi ne prolaze kroz naše živote? I kakve to karakterne osobine imaju? Jako dobar prikaz i gledište prikazuje bezrezervno otkačen, zabavan i kreativan pisac, inače suradnik Terapije. Čitaj dalje ...i kupi knjigu. Jako zanimljivo.

Zbirka kratkih priča Danijel Konjarika, pratiteljima Terapije znanog kao Djole može se nakon prvih 20-tak stranica naslovne priče "Horda" učiniti da će biti riječ o zabilješkama s open-air festivala i koncerata, odnosno dogodovština koje ne prate zbivanja striktno na pozornici, već izvan nje. A tamo, zna se, događa se svašta - pikanterije sa curama, fuk afere po grmljima, pijančevanje, mamurluci, dogodovštine sa punk i hardcore škvadrom, pa i povratak u new primitives epohu rane Crvene Jabuke s pokojnim Zijom... Ali tu već počinje sasvim drugačija priča.

Međutim, "Horda" tek krajićkom oka prati obzor r'n'r svijeta; ona je u principu zbirka usmjerenih priča na različite grupe, skupine, plemena iliti zajednice ljudi, kao i pojedinaca koji svojim neobičnostima privlače pažnju, a sticajem različitih okolnosti su se našle na istom mjestu u isto vrijeme. Od 9 priča, autor se u prvom licu pojavljuje u njih 5 i to svaki put u drugačijoj ulozi prikazujući vlastiti karakter, razmišljanja ili fleksibilnost na nekoliko različitih nivoa koji variraju od zbunjenog adolescenta ("Ružnoća ima svojih prednosti"), preko indisponiranog rock konzumenta ("Trodimenzionalni film Smiletove produkcije") do bistrog i inteligentnog ali vrlo gnjevnog i frustriranog trgovca ("Doživljaji prodavača parketa"). Najinteresantnija, a i najdulja priča "Karavana" od nekih 80-tak stranica očito inspirirana apokaliptičnim filmovima i romanima poput Huxleyevog "Majmun i bit" (čitao sam ga najmanje 20-tak puta), kompleksni je prikaz cjelovitog društvenog sistema planete Zemlje koju je poharala prirodna katastrofa uzrokovavši pojavu novih religija, sekti, diktatura i novog svjetskog poretka u kome je pojedinac bez pomoći vlastite 'horde' osuđen na sigurnu smrt. Ako ne od pošasti i raznih bandi koje su, usput, prikazane vrlo blisko nalik filmu "Mad Max", onda od gladi i žeđi u svijetu u kome gotovo ne postoji kompromis i mogućnost izbora. Ostale 4 priče u kojima su, nazovimo to, 'neki drugi likovi' iz nekih drugačijih 'horda' donose lucidne bizarnosti o gastrabajteru žigolu ("Bogomoljka") i iskompleksiranim ljubavnicima konzumerističkog svjetonazora ("Ljubav u shopping centru One"), te dvije potpuno uvrnute. Jedan naoko uobičajeni događaj odlaska u kemijsku čistionicu se pretvara u dramatičan horror ("Glušićeva anomalija"), dok je posljednja priča "Igralište" nadasve komična crtica jednog popodneva trojice otkačenih, očito hardcore-punk momaka.

Autor kroz više od 200-tinjak stranica ove zbirke ne skreće s teme prikazujući različite likove i njihove karaktere s neobičnim zanimacijama i interesnim sferama u različitim životnim situacijama. One su često komične, no autor je najčešće vođen željom za dramatizacijom, dinamikom i što snažnijom ekspresijom u pogledu neočekivanih, frapantnih obrata. Svi njegovi likovi su odreda predstavnici čudnovatih 'izabranih' vrsta - svojevrsni luđaci, manijaci, otkačenjaci, neki su debili, hiperaktivne karakterne picajzle, neki su prevaranti, a oni rijetki, što bi se reklo 'normalni ljudi', prikazani su s posve neobičnog aspekta - ili skrivaju neku mračnu tajnu ili su pokvarenjaci, ili pak, predstavljaju glamurozni šminkeraj ili nešto sasvim deseto od čega autor zazire nekima dodavši status seljačina bez ikakvih presedana.

Nakon pročitanog kompletnog opusa ove zbirke, a osobito posljednje priče, svatko će prvo prasnuti u smijeh, a onda se zapitati - jebote, kakve sve to kreature hodaju oko mene? Tko bi rekao da je dobrodržeća i seksipilna gospođa iz kemijske čistionice to što jeste, a jedan čudak, naoko probisvjet bez ijednog dana radnog staža sam svoj intelektualac koji je provalio vrlo zamršen i zapetljan svijet brojki i kombinacija?

Na čitatelju je da sam tumači sve ove priče, njihove aktere i poante koje su ponekad iluzija ili čista fikcija. Te da vjeruje u ono što želi. Mora se priznati da Djole, odnosno gospodin Danijel Konjarik ima sjajan smisao za neobičnosti u običnim situacijama; neke od njih dovodi do teatra apsurda, ili pojednostavljenije, filmova Jim Jarmuscha i scenama likova koje su stvorili Tom Waits, Frank Zappa, Nick Cave ili Mark E.Smith, on govori o svemu i svačemu, konkretno i direktno, ali na veoma prisan i istovremeno zajebantski način. No, paralelno s time je uronio i duboko u psihološku elokventnost koja sasvim lako uvlači u slijepu ulicu mizantropije prema svima, čak i svojim najbližima.

Prvo zabavno, potom veoma interesantno i katkad smiješno, a nakon toga veoma ozbiljno, teško, pa čak i opasno djelo. Zavisi kako ga shvatite.

Preporuka za upotrebu: treba cirka 6 sati da ga pročitate u kompletu, zabaviti će te se, a onda jedno par dana da dođete k sebi i tko zna koliko vremena da Djoleta prihvatite kao vrhunskog književnika.

horvi // 16/07/2012