IZ(Z)VEN, koji bi se mogao uvjetno i najlakše dočarati zagrebačkoj publici kao pandan Ksetovog Earwing Jazz Festivala (s kojim često "dijele" bendove, pa tako i ove godine) je doživio i uspješno preživio svoj četvrti rođendan. Logično za uspješan projekt, tako je i IZ(Z)VEN svake godine rastao i došao na tri dana i dvije lokacije odnosno šest bendova.

Nažalost, zbog poslovnih obaveza prvu večer festivala na kojoj su nastupali Satoko Fujii (Japan) i Screaming Headless Torsos (SAD) sam propustio, ali po kasnijim komentarima sam izvukao da se potonje isplatilo vidjeti. Druga večer je bila na principu domaći - gosti, s time da su u maniri dobrih domaćina, gosti bili prvi. Hamid Drake & Assif Tsahar (Izrael + SAD) pojačani s kontrabasistom kojem ne zapamtih ime, su u ugodno popunjenom jazz klubu Satchmo prikazali svoj zanimljiv spoj Tsaharove virtuoznosti na saxu i Hamidove na bubnjevima tj. bongosima. Posebno su bili dojmljivi trenutci kada je Hamid dobio "glavnu riječ" i otpjevao pjesmu afričkog melosa - vrlo impresivno! (U čemu je posebno uživala ekipica od četvoro under the influence mladića koja je zatvorenih očiju glazno doživljavala svoje mentalne orgazme prouzrokovane spojem glazbe i onoga što su prije konzumirali! :)) Nakon njih su nastupili Bratko Bibič & The Madleys, također u proširenom sastavu i to čak za tri člana. "Demontirani folk" je jedan od opisa koji se koristi pri opisivanju njihove glazbe koja počiva ponajviše (barem što se ideje i zvuka te večeri tiče) na harmonici i klarinetu tj. saxu. Na momente malo naporno i bez neke vidljive ideje, bilo je to još mila majka u usporedbi s prvim bendom slijedeće večeri.

Naime, austrijski trio Wien 3 je definitivno bend koji nije za svakoga. I dok bi još s vremena na vrijeme provario takve experimentalne izljeve u npr. filmskoj umjetnosti ili čak i u glazbi, pravac melodiozni noizzz, ovo je jednostavno bilo toooo much! Sax, kontrabas i bubnjevi, na momente i klarinet, s time da se činilo da je svaki muzičar špilao nešto svoje, pa nešto experimentirao sa zvukom (npr. kontrabasist je gužvao limenku piva na žicama!), pa nešto... Totalna atonalnst i disharmoničnost, jednostavno rečeno. Ali zato, za kraj večeri i za kraj festivala, nešto saaaaasvim drugačije! Američki Youngblood Brass Band koji su po drugi puta nastupili u Mariboru (a večer kasnije su imali i svoj, kako sam čuo, drugi super uspješan i zagrebački nastup) su bili osobno najbolji dio festivala i time pravi šećer za kraj! Osmeročlana skupina (inače ih je 9, ali jedan član nije sudjelovao na snimanju, a očito i promociji, zadnjeg albuma) koja svira njuorleanški zvuk (puhački instrumenti iz domene limenog orkestra plus dva bubnja) i uspješno ga miješa sa hip-hopom je uživo nešto sasvim else. Naime, nakon njihovog prošlog ZG nastupa došao sam u posjed njihovog albuma "Unlearn" i apsulutno se oduševio njihovim zvukom i pristupom glazbi. Ali čuti i vidjeti ih u živo, jedna je sasvim nova dimenzija u cijeloj priči. Prva stvar je činjenica da je sve što sviraju odsvirano na "analognim" instrumentima, pa čak i ono što se na CDu čuje kao mixanje i skrečanje su zapravo zvuci tube (čiji je svirač je zaaakon!). Drugo, bend širi enormnu pozitivnu energiju te se bavi i društveno angažiranim radom preko svojeg projekta Layered, što je apsulutno za svaku pohvalu. I posljednje, u bendu svira Oliver Dragojević, doduše 40tak godina mlađi, koji se cijelo vrijeme uspješno izmicao objektivu fotoaparata tako da mi morate vjerovati na riječ! (vidjeti ga možete na posljednjoj fotki u galeriji - link na kraju texta) :) Osim svega nabrojanog, osobno zadovoljstvo su mi pričinjavale i jazz fotke Žige Koritnika kojem je u sklopu festivala organizirana izložba. Naime, kako smo već u najavi pisali, Koritinik se glazbenom tj. jazz fotografijom bavi još od 1987., a zasluženi je dobitnik i brojnih povezanih nagrada.

Sve u svemu, zanimljivi bendovi, popunjeni koncerti i vrlo ugodan vikend u susjednoj deželi! Ekipi iz organizacije možemo poželjeti samo i daljnji rast festivala! :)

sale // 11/11/2003

> vidi sve fotke // see all photos