Iz malog rudarskog grada Bora na istoku Srbije u Pulu nam je 19. ožujka 2010. stigao veliki Goribor. Možda Bor ni nije tako mali kad nam je uspio iznjedriti ovako fenomenalan bend čiji su nastupi, muzika i tekstovi nabijeni poezijom, emocijama i ritmičnošću trip/blues/hopa te nikada i nikoga izvedbama svojih pjesama ne ostavljaju ravnodušnim gdje god se pojave na prostoru bivše Juge. No, definitivno je Goribor veliki bend koji brutalno svjetleći stremi, leti, juri ka vrhu srpske muzičke scene i to ne samo zahvaljujući opuštajućoj muzikalnosti kojom je ovaj četverac nedvojbeno opremljen nego ponajprije rigorozno melanhonično hipnotički dojmljivim stihovima Aleksandra Stojkovića kojima dotični može i zna dotaknuti duše svih slušatelja bez obzira koliki filozofsko poetski domet svaka duša na njihovim koncertima misli da ima.

Goribor smo u Pulskom klubu Marelica dočekali s nestrpljenjem. S obzirom na to da je cijela organizacija oko upoznavanja Puljana (pardon, Puležana) s gostovanjem Goribora protekla poprilično loše (nigdje plakata, a nisam čula niti ikakve najave) pobojali smo se da će koncertu prisustvovati svega par desetaka ljudi (stigli smo u 21:15, koncert je najavljen za 22:00, a u prostoru Marelice je bilo svega 5 ljudi uključujući i nas koji smo potegli čak iz Rijeke!). Na svu sreću to se ipak nije dogodilo, jer je već uz prve taktove izrsnog Band Overa (dakle, predgrupe) u Marelicu se sjatilo još par desetaka ljudi od onog što smo očekivali, pa je koncertić na kraju ipak ispao jedva jedvice dobro posjećen. Kažem ja - šteta!...jer Goribor ipak zaslužuje puno više posjetitelja i puno više onih kojih ih znaju uživati (mada smo tamo uspjeli zapaziti i poneke od Gustafa, poneke od Idijota, čak i Rundeka).

Inače, Goribor se s još jednim razlogom muvao po Puli tih dana i to zato što je počelo snimanje njihovog novog albuma (2007. g. su također snimili album u Puli), a završen je tokom dana tj. uoči koncerta kojem smo prisustvovali, a koliko smo čuli iz prve ruke jedne od dvije autorice i simpatične snimateljice koncerta - snima se i dokumentarac o njima kojeg ćemo, nadam se, imati prilike uskoro vidjeti i na našim prostorima. Aleksandar Stojković ST, pjesnik, filozof i frontmen benda, Željko Ljubić Pity - gitarist, Miloš Vojvodić - bubnjar te Miroslav Užarević - gitarist, predstavili su nam Goribor u punom sjaju njihovih pjesama, pa smo tako imali prilike predati se njihovoj muzikalnoj poeziji uz hitove Sjajne niti, Dalajlama se sjećaš, Moje misli, Ljubavi moja, Hoću da živim, moram da se smirim, Uzalud se budiš,...te pjesmu Bez, jednu od vrhova njihovog stvaralašta, jednu koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim i krutim. Ide upravo ovako: Moja majka brine zato što mi ne ide penziono osiguranje, Kaže - o tome bi trebalo da se misli na vreme, A ja nešto slutim da neće biti potrebe, Ne zato što primenjujem neke ekstremne mere, Nego verujem sili koja mi je sačuvala vene, Da će do kraja da bude uz mene...

Eto, sve je rečeno.

sandra vučetić // 25/03/2010

> vidi sve fotke // see all photos