U sklopu 5. velesajma kulture (11.-14.XII 2008.) koji se ove godine po prvi puta preselio u prostore Studentskog centra, druga večer pripala je komšijama iz susjedstva. Moram priznati da sam prethodne 4 godine izbjegavao zbivanja na Velesajmu ne zbog udaljenosti, već radi loših noćnih veza iz Novog Zagreba, a ovaj potez organizatora da preseli događaje u SC se pokazao više nego odličnim. Sve je bilo krcato publikom, a u redu na šanku se u 'špici' gužve čekalo ponekad i po pola sata. No, samo vrijeme i atmosferske prilike te večeri su bile doslovce kasno-jesenski šugave. Kiša je rominjala kroz hladnoću koja je većini posjetitelja donijela gripu i viroze, a niti ja nisam bio lišen takvog indisponiranog stanja, te sam najradije poželio ostati kod kuće. Ali propustiti prvi nastup beogradskog Petrola u Zagrebu bila bi prava grehota...

Budući da je ulaz na ove koncerte bio besplatan (svaka čast organizatorima), mladi ljudi su volontirali u cijeloj infrastrukturi, čast da otvore uvod u večer pripala je Hrcu i Saletu (vokal Goribor, a obojica su i Babilonci) koji su u kafiću '&TD sam sit kafano' bili DJ-i. Čuo se dio repertoara sa Slušaj najglasnije, a oni su kasnije prepustili miks-pult narednoj ekipi DJ-a koja je do duboko u noć okretala odličnu glazbu - od Kraftwerk do The Cramps (to sam uspio čuti)... Sam koncert su otvorili slovenski simpatični mladi trio WE CAN'T SLEEP AT NIGHT iz Trbovlja koji su povećim inicijalima slova WCSAN izrezanih od bijele plastike ukrasili front pozornice. Rade neke 3 godine i nedavno su objavili istoimeni debi album (uskoro će recenzija), a interesantno je da su u ekipi doslovce braća 2 po 2. Jure (bubnjevi) i Marko Lavrin (gitara i vokal), te Gašper (bas i prateći vokal) i Primož Vozelj (zvučni tehničar sa strane). Ova mlađahna trojka na pozornici izvela je jednosatni koncert na kome je predstavila gotovo čitav album, te su otprašili još nekih 7-8 skladbi koje se ne nalaze na njemu i vjerojatno su materijali koje upravo pripremaju za novi album. Sviraju posve jednostavan i bazični post-punk/ new wave kao da su izniknuli iz vremena 1978-1981, a osnova su im melodije i glazbene crte na paralelama Joy Division, Wire, Gang Of Four, Talking Heads i rani The Fall i XTC (a momci imaju u prosjeku tek koju godinu više od 19-20!). Basist Gašper je u nekoliko navrata zasvirao poneku dionicu na mini synthu, a posebno valja naglasiti da su scenski poletni i vragolasti tako da nije manjkalo ekstaze i doslovce valjanja po pozornici. Vokal Marka ponekad je odguglan iz nosa a'la Mark E.Smith, a u nekim kompozicijama je duboko grleni poput Ian Curtisa, sve skladbe su na engleskom jeziku, te su ih odsvirali u gotovo ujednačenom, žestokom i brzom plesnom tempu koji je pojačan spram istih skladbi s albuma. Pravi plesni new-wave. U pauzi između nastupa prozujao sam po prekrcanoj polukružnoj dvorani &TD i uočio jednu bitnu stvar, a to je da je valjda sva prisutna audijencija bila usko vezana uz rock i underground. Koliko je samo bilo ljudi koji su članovi poznatih, manje znanih (i meni posve nepoznatih) sastava, a kako sam uspio primjetiti, sumnjam da je bilo nekoga u publici koji nije dio tog miljea barem kao novinarsko piskaralo, radijski voditelj, DJ ili urednik glazbenih web stranica. Tu se moglo vidjeti ekipe iz Peach Pit, cura iz Ž Buke, Tena Novak & dio sastava, zatim pojedini članovi, cijele momčadi ili ex-glazbenici iz 7 That Speels, Man Zero, Joe 4, Death Disco, Cripple And Casino, S3ngs, Lunar, Mental Harakiri, Orphan Society... do spomenutog Saleta iz Goribor i Hrca iz Babilonaca. Samo je još manjkao Zdena Franjić kojeg je gripa i viroza natjerala da ostane kod kuće. Već ovo dovoljno govori o nevjerojatnoj reputaciji i rejtingu kojeg ima Petrol u Hrvatskoj, odnosno u Zagrebu samo nakon odslušanog albuma i nekoliko objavljenih recenzija. PETROL su startali točno u 23 sata s novom skladbom "Hej gringo" koja ništa ne odstupa od njihovog zvuka prikazanog na debi albumu "Nezgodno vreme, opasni dani" (2008, Odličan hrčak). Zatim su kroz splet znanih pjesama od "Pogrešan kod", "Ostani", "Zebra", "Beirut", "Konvertor", "Kamila"... koje su na moje iznenađenje već udomaćene kod prisutne publike prošarali i s novim materijalima koje planiraju snimiti kod Nikše u Kramasonic studiju negdje početkom 2009. Kada je vokal i gitarist Ilija Duni najavio njihov skori dolazak u Zagreb na snimanje novih materijala kod Nikše, dvoranom su se iz publike zaorile ovacije 'Nikša, Nikša'... Moram priznati da nikada nisam čuo da publika skandira producentu koji je ovom prilikom bio i ton-majstor na mikseti. Elem, nove skladbe kojih je bilo 5-6-7 su moćne, plesne, bogate raznolikostima s izletima u psihodeliju, kraut-rock, eksperimente, ponekad i u de-kompozicijske strukture, ali su opako kvalitetne i otvoreno slobodne za raspon kojekakvih improvizacija. Valja spomenuti feedback publike koja je cijelo vrijeme plesala ili barem tapkala nogama, a prvi redovi su obilovali ekstazama, osobito kod ženskog dijela publike gdje je bilo razvaljenih 'do daske' od glazbenih zadovoljstava. Pred sam kraj nastupa odsvirali su ultimativni hit "Sve jedno je", te su nastup okončali s nekolicinom novijih skladbi od kojih jedna nosi naslov "Moj život je linearan". Ilija je bio više nego presretan, u nekoliko navrata se zahvaljivao publici na sjajnom odazivu i feedbacku (čak je na početku koncerta ostavljao i dojam treme), a nakon završetka nastupa publika je zapjevala 'ovih dana proslava ne prestaje, svuda idem nikoga ne poznajem, moja želja jača je od kajanja, to je posledica dugog nespavanja... sve smo već videli, sve smo već probali... sve jedno je, nas ovo više ne zanima, nas ovo više ne pogađa'... i time se izmamio sasvim neplanirani bis. Petrol su se potom vratili na pozornicu i odsvirali "Opreznost" koju su odvalili pa valjda u 15-to minutnoj varijanti s eksperimentima u fahu psihodeličnog kraut-rocka. A kada su se potom upalila svjetla, publika je ostala skoro pa začuđena da je tih 80-tak minuta prošlo ko' brzi voz. Uz ovoliko pruženog adrenalina ovo troje glazbenika iz Beograda uz sjajan zvuk maestra Nikše na tonskom pultu su sasvim sigurno pružili jedan od najpriželjkivanijih koncertnih događaja s područja regije ex-Yu u Zagrebu 2008. godine. Mišljenja sam da nije bilo nezadovoljnog posjetitelja čak i među onima koji se sticajem okolnosti nisu uspjeli nagurati u vrelu dvoranu, a dokaz toga je i činjenica da se u pretovarenom kafiću &TD nakon koncerta ostalo još dugo u noć gdje su se komentirali zvuci s Petrol nastupa.

Petrol = buduće zvijezde u Hrvatskoj. Samo mi nije jasno kako to da mediji nisu primjetili Bokerinija, Zemlju broj 9 i još cijelo društvo vrlo sličnih izvođača iz Srbije.

Ili Petrol ima neku (h)kemiju koju nisam uspio dešifrirati ili se samo jednom godišnje otvaraju vrata za izvođača iz svake ex-Yu države, ko' na kapaljku... Nemam pojma, tu zaista nisam kompetentan.

horvi // 16/12/2008

> vidi sve fotke // see all photos