Večeras su se HITCHCOCK po prvi puta predstavili u svojoj najnovijoj formaciji s pjevačicom, ali bez gitariste Vedrana koji je pred nekih 5-6 mjeseci otišao u Brkove gdje je sada pjevač. Hitchcock su u posljednje 3 godine rada imali više promjena članova nego što su uspjeli napraviti novih kompozicija što se mnogo odražava na njihovoj stagnaciji. Prvo im je otišao vokal kojeg je nakratko zamijenio drugi pjevač, pa je otišao Vedran, a sada im je došla pjevačica. Tko bi više pamtio sve njihove transformacije. Uglavnom, na ovome koncertu s pjevačicom njihov zvuk je dobio na popističnosti premda su izvodili svoje dobro znane kompozicije poput "Get away", "5 miles", "Lies", "Feel alive"... Nova pjevačica je za razliku od svojih muških prethodnika više bazirana na čistom i jasnom vokalu tako da se po prvi puta skoro pa razgovijetno moglo razaznati značenje njihovih tekstova. Sjećam se da je prije 2-3 godine i sam gitarist Zoki rekao da na koncertima uopće ne razumije što su njihovi tadašnji pjevači pjevali premda je vrlo dobro znao tekstove. I dalje su ostali čvrsti i sirovi garažni punk-rock band, no zbog novog vokala sve više nalikuju na nekada odličan band Don't iz Koprivnice koji im je zbog ženskog vokala unosio dozu popa u punk-rock koncept. Njihov nastup trajao je nekih 30 minuta, te se nakon toga sve okrenulo ka iščekivanju Valungara u cijelovitoj postavi. No, već na samom startu svirke VALUNGARA uočila se jedna osnovna stvar, a to je loš razglas s kojim KSET muku muči već nekih dvije godine. Za ovakav koncert gdje je na pozornici cijela proširena postava od desetak glazbenika (bubnjevi, dvije gitare, bas, klavijature, tri, ponekad i više vokala, usna harmonika, truba, razne udaraljke...) potreban je čist i razdvojen zvuk, sjajna tehnička potpora i pravi čovjek s dobrim sluhom na tonskom pultu. A od svega toga KSET nema više ništa. Baš sam nedavno o tome pričao s Gogijem, dugogodišnjim majstorom zvuka u KSET-u koji je klub napustio zajedno sa Škugorom pred dvije godine i rekao je da klub ima razglas na izdisaju od kojeg se ne može očekivati ništa osim kakofonije. I tako su Valungari premda vjerojatno odlično pripremljeni što se tiče svirke imali cijeli niz poteškoća sa zvukom za kojeg nisu krivi. Sve one njihove poletne ska-punk/rock pjesme pretvorile su se u zvučni nesrazmjer papazjane pune neželjenih efekata, tako da niti publika koja vrlo dobro poznaje njihov repertoar gotovo do refrena nije mogla shvatiti o kojim pjesmama je riječ. Pogotovo dionice u kojima Valungari imaju svoj specifični ambijentalno-eksperimentalni ugođaj za atmosferu koju prave različitim udaraljkama i preklapanjima linija trube, klavijatura i melodične bas gitare otišle su doslovce u vjetar porazbijavši se u loše ugođenom zvuku. No zato je ekipa na pozornici šibala čisti zabavni adrenalin, pjevač Kova je bio u svojem pravom scenskom elementu (bilo je doslovce kotrljanja'n'valjanja po bini), a od tolike gomile muzičara koji su jedva uspjeli da se naguraju na stage često su mijenjali aranžmanske fragmente kako bi barem na trenutak oslobodili prostor. Svi su mahom imali svoje prepoznatljive krvavo pošpricane bijele majice i pepito marame na glavi (Kova je prvo izašao sa šeširom), a valja napomenuti da su i dno pozornice ukrasili trakama od kuhinjske aluminijske folije što je cijelom koncertu dalo posebnu vizualnu draž. Zaboravimo li bar na trenutak loš zvuk, kroz večerašnji nastup izveli su uz svoje udarne brojeve "Crno", "Samo život", "Narodnjaci", "Smotaj joint", "Kurva"... i nekolicinu novih skladbi koje od svojeg povratka 2008. nisu još nikada izveli uživo. Ima u njima također obilja zafrkancije i šale, te će sasvim sigurno biti prepoznate kao budući potencijalni hitovi.

Na koncu, Valungari su sjajan koncertni i scenski band, ali kako god, KSET se pokazao vrlo lošim izborom za njihovu prezahtjevnu tehničku izvedbu. Kad se samo sjetim kakav su fenomenalan zvuk imali na HGF-u u Zaboku kada su i pobijedili 2008., ovo je bila ogromna razlika u kvaliteti zvuka, ali publici koja je vrlo dobro popunila klub to i nije previše smetalo. Svi su se na kraju dobro zabavili, a to je i najvažnije.

horvi // 25/11/2008