Konačno se i to dogodilo. Nakon 15 godina rada, čekanja, odricanja, puno pijanki, popušenih tko zna koliko kila trave, razvoda brakova, odustajanja i ponovnog uljevanja nade da će od ovog banda nešto biti osvanuo je prvi album 'nakupine' Valungari koji nije nikako slučajan. Još kada su tokom druge polovice '90-tih nastupali kao običan demo-band po zagrebačkim klubovima gdje su stekli malo, ali znamenito sljedbeništvo, do višegodišnje pauze koju su prekinuli kuhanjem graha sa šljukom (oglodana kost pršuta) za pučanstvo i povratničkim koncertom u Krivom Putu 21.II 2008., Valungari su krenuli bez ikakvih velikih namjera da osvoje tržište. Krenulo se onako spontano u stilu 'dosta smo zreli i stari da se prepustimo hedonizmu i zafrkanciji, a ako se nekome to svidi, to je samo plus'. Do tada su troškove oni sami revalorizirali, ali od 2.III 2009., izgleda, počinje druga pjesma i to ona daleko bolja. Ali ne bih o tome... Samo da spomenem, ovaj band će nadmašiti mnoge razvikane zvijezde pop i rock scene na području ex-Yu (uključujući i Severinu). Trebati će vremena, ali će biti tako. Ja se barem nadam. Goribor, mračnjaci iz Bora su nakratko utihnuli (o tom-potom), a na scenu stupaju daleko vedriji, premda crnim humorom i komedijom nadahnuti Valungari.

U skučenim okvirima kada su počeli davne 1994. objavivši čak 5 demo materijala ("Čekajući Šljuka", 1995., "Rockfeller", 1996., "Koncert za Kaleta", 1997., "Goli ručak", 1998. i "219 MB", 2001), pronicljivošću Zoran Preradovića, naknadno pridruženog gitariste iz garažnog punk-rock banda Hitchcock (www.myspace.com/hickokband) koji im je na povratnički koncert doveo Horvija koji je popratio većinu njihovih koncerata, počela je nova faza Valungara. Prvo su pobijedili u vrlo oštroj konkurenciji HGF-a 2008. sa Undefy, Sepal, Nautilus i Kreutzer, a onda je Siniša Bizović odlučio preuzeti cijelu stvar u svoje ruke. Prvo je objavljen maxi singl "4/10 šljuka" (2008, Spona) koji je sadržavao kao što to i sam naslov sugerira 4 pjesme s nadolazećeg albuma, a uz već prethodno snimljene materijale koji su tijekom 2007. i 2008. snimljeni kod Hrvoje Prskala (iz rock banda Tranzistor www.myspace.com/tranzistorband), dodano je još nekoliko novih kompozicija i kratkih komičnih skitova kojima su stopili album u šaljivu konceptualnu priču o pijankama, beznađu, besparici, pokvarenom životu u metropoli, ali i o jedinki koja je osuđena da živi na marginama ljudskog dostojanstva uz sveprisutnu elitu koja se naslađuje mukama običnih smrtnika koji su zadužili ovaj prostor svojim životom i radnim doprinosom za koje im se daju mrvice sa stola. Svaka kompozicija zajedno sa 4 skita tvore osebujne lirske humoreske pjevača Marka Kovačića - Kove, a u press materijalu šaljivo stoji 'ko se jednom ušteka u pojačalo i rokne taj moćni E-dur, više se ne vraća na oranice i polja obične svakodnevice'. Već sam pogled na omot albuma gdje bijesni i gladni bubnjar Marin Maršić halapljivo gloda kost pršuta s pozadinom hrvatske nacionalne zastave odmah ostavlja ironičan dojam da se u sadržaju nalazi samo satira i crni humor na račun oglodane hrvatske stvarnosti koja je rasprodana i izjedena gdje se nedužnom narodu ostavlja samo kost (friška figa i kita od Tita, opaska autora). Album otvara i zatvara kratki skit "Zdravlje" gdje se pjevačica Jelena Vanjek Vasiljević i trubač Boris Šaronja smiju jer ništa drugo ne preostaje u ovakvom krasnom državnom okolišu osuđenom na glodanje ostataka od odpadaka. Na prijatno komičan način sa ska ritmom i melodijom harmonike Damir Zagorščaka - Zagora uvodi se u hit "Samo život" gdje između ostalog Kova pjeva 'svakodnevno ispijam pivo, redovno jedem sve što je živo/ popit ću sve što mi postave u frižider pokraj blaganje', te pjesma ima i ugodnu solo dionicu trube kao u vrijeme najboljih ska ostvarenja Madness, The Beat i The Specials. Onda opet slijedi kratki vokalni skit "Stepsko omamljivanje stoke (s.o.s)" gdje nekoliko vokala zavija, cikti i smije se u stilu vox-extended tehnike Meredith Monk, da bi se ušlo u punk/ska rokačinu "Crno". Kova je pjesmu napisao jedne mračne noći na Martin bregu bez gradske rasvjete iznad Dugog Sela gdje je pobjegao od buke grada i lažnog blještavila, te tamo živi sa svoja dva dražesna psa. Bez pravog rockerskog poriva - travice, ovaj album ne bi bio zamisliv, te je hit "Smotaj joint" uvijen u satiričku kombinaciju plesnog turbo-folka, funka, rocka i tango ritma gdje su glavni vokali dvije legende hrvatskog undergrounda - Kizo (Big White Elephant) i Hogar (Motus), a sama pjesma počinje vokalnom parodijom na "Mama kupi mi auto" Zdenke Vučković. Pjesma ima i kratki scratch, te satirički dio gdje su obradili "Lambadu" sa tekstom 'šoram u WC, puštam vodu, voda ne ide' (ha-ha-ha). Uz djelomično angažiranu "Brazilska terasa" sa vrlo turobnim tekstom o jadnom i teškom životu, ratovima, saobraćajnim nesrećama i različitim nabacanim sličicama (debeli Švabo, skupljači boca sa novim mobitelima, zvijezde na crvenim tepisima, Srebrenica, Vukovar...) kao kontrast se proteže refren 'na brazilskoj terasi u našim šalicama kava se još nije ohladila/ djeca iz prašume suncobrane još nisu otvorila', album nastavlja komična "Džingo". Parodirajući na ciganski ponos pri kupovini novog automobila uz zvukove komičnog plesnog humpa-cumpa ritma dolazi se do obrade Đorđe Balaševića "Narodnjaci" na funk-rock način sa punk/hc refrenom, solo dionicom trube, harmonike i gitare, ali i pravim starinskim šlihom one prve novokomponirane narodne glazbe s prijelaza '70-tih u '80-te kada nitko nije mogao niti slutiti kuda će ovakva verzija spoja folka i popa otići i u šta će se pretvoriti. U jednom potpuno drugom stilu od ostatka albuma je pjesma "Rose" koja veliča Dionisa i vinčeko rumeno koje oslobađa mozgovne kočnice i odvodi 'tamo gdje samo pjesma stiže'. Napravljena je u finom aranžmanu sa jazz-pop/funk elementima minijatura klavira, gitare, trube i udaraljki, a refren je zarazni plesni ska sa pratećim vokalima Jelene i Nine Šperande. U trećem kratkom skitu "I tada se meni..." Kova priča imaginarnu šaljivu bajku gdje spominje jednu daleku zemlju, Hercegovinu gdje se peku najmlađi janjci i fino jede, te uz Marka 'vegetarca' koji je jeo samo 'kumpir' pojavio se Van Gogh sa suncokretima koji si je odrezao uho, a Kovi se tad prisralo (ha-ha-ha, kome ne bi). Uvod je to u šaljivi lagani valcer "Serač" sa zvukovima gitare koji asociraju na bisernicu Janike Balaža popraćeni erotičnim ženskim vokalima i limenom glazbom (gosti Damir Horvat - saksofon, Miljenko Eršek - trombon) ko' iz latino sapunica. Tekst pjesme je toliko smiješan da nikako ne može biti perverzan, a govori o vršenju velike nužde uz zvukove s terase pri čemu da se otjera smrad treba zapaliti cigaretu dok muhe obljeću 'jer su i one gladne' (ha-ha-ha, Butthole Surfers). Pjesma završava puštanjem vode iz kotlića u WC školjku. Interesantno, pjesmu je vrtio i HTV dva puta prilikom emitiranja gostovanja Valungara u emisiji "Garaža" (jednom je to bilo u vrijeme pauze između dvije utakmice na europskom rukometnom prvenstvu održanom u Hrvatskoj 2009!). Dvije posljednje skladbe su ponovno drugačije od njihovog ska/punk-rock stila i pokazuju da Valungari imaju mnoštvo teritorija na kojima se mogu izraziti na veoma kreativan način. "Čujem ih" je pravi blues (gosti Marko Josipović i Mladen Domić - gitare, Zoran Pšeničnik - usna harmonika, inače bubnjar doom-metal etno banda S.O.M.) sa ugodnom sjetom prilikom povratka u Zagreb, dok je "Kurva" piano-bar melodija gdje se još jedan od 8 gostiju na albumu, Željko Šperanda vokalno ispoljava u stilu Elvis Presleya iz njegovih šlageraških faza kasnih '60-tih i ranih '70-tih. Kao bonus skladba stavljena je ista pjesma potpuno otpjevana na engleskom jeziku nazvana "Little bitch" što albumu donosi poseban prizvuk letargične melankolije na satiričan način.

Sjajni aranžmani koji otprve ulaze u uho, raznolika glazbena građa od punka, ska i rocka do zafrkancija na temu narodnjaka, valcera i restoranske glazbe, te šaljivi tekstovi puni crnog humora i zdrave zajebancije podsjetiti će na mnogo toga - od Gustafa i Hladnog piva, vrlo bliskih im Kamo Sutra (koji nikako da objave album), ska vedeta poput nekadašnjih Madness, The Specials, preko slovenskih Skakafaca, novosadske Labaratorije zvuka do Franci Blaškovića & Gori Ussi Winnetou, makedonskih Superhiks i velike svjetske zvijezde Manu Chao. Ali unatoč tome, "Šljuk" je sjajno djelo koje je spontano smišljeno, nastajalo punih 15 godina i bez obzira što su neke pjesme stare kao i sam band, one apsolutno ništa nisu izgubile u protoku vremena što dovoljno govori da Kova i Valungari imaju onu prekrasnu crtu univerzalnosti da umiju napraviti skladbe koje mogu funkcionirati podjednako u vrijeme prošlo (new-wave/ska/punk), vrijeme sadašnje i vrijeme buduće. Ovo su pjesme koje će tek sada otkrivati široka publika i odmah im se mora priznati da su ovim albumom pokopali veliki dio new-wave struje ex-Yu. Pred Valungarima su veliki koncerti, ali i velika iskušenja istovremeno. Nametnuli su visoki standard vlastite zajebancije i ponekad asociraju na onu sjajnu strip kombinaciju Magnus & Bunker koji su u svijet plasirali čuvenog Alan Forda, Jeremiju, Grunfa, debelog šefa (Twinkleminkleson), Bob Rocka, Sir Olivera, psa Nosonju, zamorca Skvikija i Broja Jedan (Visosti) u kolicima, a i epizodne djevojke poput Brende, Linde i Margot, te mnoštvo likova poput Superhika, Arsen Lupige, Tromba, Velikog Cezara... Kova je kao pjevač sasvim bezazlen, ne pjeva osobito, ali tekstove koje je napisao su baš u rangu Alan Forda što uvijek satirično poput Magnusa & Bunkera (koji su se poput čuvenog režisera Hitckocka pojavljivali skoro pa kao nezamjetni likovi u pojednim scenama) zna ispoljiti vlastitu samoironiju na nastupima uživo. Nedostatak prirodnog talenta za pjevanje, Kova je izrazio kroz strahovito smiješnu, ciničnu i ironičnu liriku gdje se više nitko ne pita o njegovim glasovnim mogućnostima (pa, Bože moj, niti Edi Maružin iz Gustafa i Mile Kekin iz Hladnog piva nemaju neki osobiti vokal), već o samom tekstu, lucidnom i zabavnom izrazu, te koncertima na kojima je cijeli band uvijek spreman na zajebanciju, energiju i visoko kaloričan nastup gdje se nikako ne štede.

Valungari će ovim albumom puniti velike dvorane, samo treba pričekati da pjesma dođe do naroda. A već su u pripremi i nove skladbe za idući album...

Valungari su veliki hrvatski rock band s jasnom porukom - ako nisi sirotinja koja živi od odpadaka hrvatske bijedne stvarnosti, onda nisi 'naš'. Pravo su oličenje koje govori o truloj Hrvatskoj. Kao Idoli sa legendarnim hitom "Maljčiki" koji je himna sjajne zajebancije na temu jugoslovenskog socijalizma. Točka. I nema više.

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 18/03/2009