Malo sam zakasnio na večerašnji Novi zvuk, ali mislim da ništa bitnije nisam propustio. Sax nešto prazniji s publikom no inače, ali odmah drito u glavu lupali su MOJO STUFF BAND. Trio vjerojatno iz Zagreba o kome nisam mogao pronaći ni slova putem interneta i sa sigurnošću mogu tvrditi da nemaju ništa zajedničko s bandom Mojo Run iz Bjelovara. Ovo su tri stara r'n'r macana koji sviraju pravovjerni klasični r'n'r blues škole s kojom su odrasli od prvih r'n'b korijena sve do primjerice Alvin Lee-a, Messerschmitta (pa i ranih Majki). U njihovoj svirci je prvenstveno tehnika i uigrana sprema u prvom planu koju imaju očigledno u malom prstu i onaj tko to voli večeras je uživao u rock/bluesu do mile volje. Naravno, tekstovi su na engleskom jeziku (uz niz obrada), a gitarist i frontmen sastava zna zasvirati i slide tehnikom što im daje pravi blues-rock ugođaj. Imaju bržih i laganijih skladbi (naravano i obaveznih solo-dionica), odličnu spregu ritmova i melodija, te se o njihovoj potkovanosti nema šta prigovarati. Skladbe su im odlične. Drugi band večeri bili su LUFT, novi trio iz Zagreba koji me jednostavno skoro pa srušio od iznenađenja. Kad su počeli s prvom skladbom, asocijacija mi je bila zagrebački S3ngs u kombinaciji s mega popularnim Arctic Monkeys, The Libertines i The Strokes (a malo i Gatuza u energičnom formatu). Oni također još nemaju svoju myspace stranicu jer nemaju niti jedan demo snimak, ali riječ je o momcima koji su niz godina pekli zanat u nekim meni nepoznatim zagrebačkim sastavima. Najpoznatiji lik Lufta je bubnjar Filip koji je inače glumio u TV sapunici "Zabranjena ljubav", no na žalost od "Dinastije" iz sredine '80-tih nisam niti jednu sličnu seriju gledao tako da tog lika s ekrana zaista neznam. A uostalom, koji rocker i alternativac poput mene pridaje važnost TV sapunici? (Ovdje je čak bila i prisutna Petra iz underground udruge Krlja ustvari koja me zapitala što ja radim na ovakvom događaju. E, dijete moje drago, nije undreground samo prćkanje po elektronici i šumovima, ima tu još bitnih stvari...). Ali moram spomenuti da je momak neurotičan, opičeni bubnjar koji nema veze sa 'cici-mici po špagici' nekog TV redatelja, već je sjajan bubnjar koji je skoro pa čitavo vrijeme svirao urnebesne prijelaze. Bas gitaru svira Vanja koji je odnedavno u novoj postavi Adastre, a glavni lik i frontmen je Luka koji sve tekstove pjeva na hrvatskom jeziku i odlično svira gitaru. Glazba im se svodi na suvremeni rock 21.stoljeća s naglaskom na staru baštinu new-wave tradicije, imaju odlično dorađene aranžmane s puno kombinacija, prakticiraju kojekakve vokalne upadice, a tekstualno su nabijeni ironičnim predrasudama u emocijama. Osobno su me podsjetili na sjajno vrijeme Šarlo Akrobate bez ska i reggae primjesa, pomalo na Pop Group i The Fall, a nakon nastupa nakratko sam porazgovarao s Lukom koji je rekao da im je ovo bio prvi koncert i da za ove navedene bandove s kojima sam ih usporedio nikad nije čuo (!). Veliki plus za Luft. Da ne zaboravim spomenuti, izveli su skladbu "Barbara, treba mi tvoja laž" koja je izvedena u žestokoj varijanti Azre s prvog istoimenog albuma s kojom moguće najavljuju svoj prvi proboj na medije, naravno kada snime prvi materijal, a u drugoj skladbi koju su svirali izveli su odličnu svađu-dijalog između bubnjara i gitariste tako uvjerljivo da niti Šarlo Akrobata (a i Mamojebac) ne bi ostao bez iznenađenja. Tko se sjeća ovih bandova zna da je vokalni dio bio prepušten slobodi vokalne kreacije koju danas još imaju slovenski Žoambo Žoet Workestrao. Jednostavno, ovi momci pršte uzbuđenjem suvremenog r'n'r izraza, nisu prepotentni niti pretenciozni, te se ovaj njihov prvi nastup može smatrati odličnim izlazom u svijet koji je željan ovakvih eskapada. Ako ulože još više truda u ovo što rade nekih 6 mjeseci, od ovog banda bi moglo proizaći puno više od običnog statusa demo izvođača. Očekujemo myspace stranicu, demo, a i album jer skladbe su im neću reći sjajne, ali imaju duha, smisla, zabave i neophodne šašave otkačenosti. To je to! Luft. Prvi nastup odličan. I baš mi je drago da sam ga gledao i doživio. Zbog ovakvih stvari se isplati doći na Novi zvuk, upravo zbog iznenađenja. Oni su moj prijedlog za najugodnije iznenađenje 2008. godine! Potom su izašli WAVERACK koje znam da sam ih negdje već gledao, ali ne mogu se sjetiti gdje od svih tih silnih koncerata iz dana u dan. Da su mi ostavili neki demo materijal po kome bi ih mogao zapamtiti ili da imaju nešto upečatljivo u svojem izrazu, to bih sigurno zapamtio, no po ovome nastupu oni su bezličan rock sastav koji kao prvo ima tekstove na engleskom jeziku koji nikoga osim njihovih okupljenih prijatelja ne tangiraju niti 1%, a kao drugo melodije dvije gitare koje imaju u postavi manje-više su linearne i veoma dosadne. Imaju odličnu pjevačicu Petru koja vokalno asocira na ženskog Gillana (osobito zbog grubih falset izvedbi) i ona je najupečatljiviji dio banda. Ali glazbu su posložili nezgrapno, možda i zato jer su svi budući vrsni individualci koji žele naglasiti svoju osobnost. Opisati ću to ovako, s moje strane doživljaja. Svi ovi glazbenici vjerojatno preferiraju rock s distorzijom i visokim tonovima koje su na ovome nastupu odfrljili onako kako im odgovara. Ali kad se dvije solo gitare koje su u čestim slučajevima bile linearnih melodija poklope s visokim vokalom Petre i naglašenim činelama bubnjara Lea, onda to prerasta u kakofoniju kakvu sam band vjerojatno ne želi imati. Vokal Petre je upečatljiv, visok, moćan i para bubnjiće, ali čemu onda još i dvije isto tako visoke gitare uz zvuk činela na glazbu koja je grubo rečeno hard-rock/grunge tipa lakših Alice In Chains? Ne razumijem...Momci na gitarama mogli bi svoj zvuk stacionirati negdje oko srednjih i bas tonova da daju prostor Petri za odličan vokal koji ima, što znači da ih 'uljepšaju' za boje i oktave da ne nagrde cijeli zvuk banda koji u ovakvoj varijanti ima produkciju 'nula'. Starac legenda Duspara na miks-pultu ništa nije kriv za ovakav zvuk, da se razumijemo, već sam band koji želi nemoguće jer nema dorađenih stavova oko toga šta se može ili ne može. Glazbeno zvuče onako prosječno za moje odrađeno i staro uho koje je u životu čulo svašta, ali nisu band kojeg ću jednog dana uvrstiti u kolekciju svojih omiljenih izvođača. Fali im originalnosti (izgleda da se još uvijek razvijaju), a i tekstovi koji su na engleskom jeziku ne bi mogli zapaliti niti najpijanijeg engleskog post-grungera. Eto tako, čak su za kraj oskrnavili i čuvenu Neil Youngovu "Rockin' in the free world", ali čini mi se da je to bila najupečatljivija kompozicija koju su odsvirali. Onako s mudima i s osjećajem. Ostatak repertoara su bile prilično plitke i jednostavne, takoreći nedorečene skladbe s pokušajem sklopa komercijalnih melodija na temu grunge ostavštine. Preslabo. I zadnji, a i najlošiji večeras (a i najlošiji otkada dolazim na Novi zvuk) bili su VEYŠ MY ŠINA. Njihova glazba se raspada iz momenta u moment, nisu načisto žele li biti punk/hc ili rock band, mješaju sve što su slušali i to pokušavaju strpati u nekih 3 minuta skladbe. Tu mora biti brzine, elegičnosti, padova tempa, melodije... i onako poput mene kada sam 1981. imao svoj prvi demo band Mafija (nema veze s legendarnim Marc Stewart & The Maffia). Vidi se na momcima da žele svirati i da uživaju u tome što sviraju, ali su zbunjeni, izgubljeni u svojoj nevinoj mladosti i nemaju svoj identitet. Bilo mi ih je milina gledati i slušati, nasmijao sam se kao nikad prije na Novom zvuku zbog toga što žele biti ozbiljan band, ali da ga turiš kroz neznam kakvu filtraciju, ovi momci ga frlje gdje se vidi da su prožvakali album Psihomodo Pop "Volim crtane filmove". Oni žele očito biti ozbiljan band s humorom, ali na ovom nastupu to im nije pošlo za rukom. Toliko su bili zbunjeni da su im se kompozicije raspadale. Ne znam jel ima kakve važnosti da su iza mene sjedili te večeri Fodor (s leptir mašnom i crni odijelom, očigledno došao s nekog TV snimanja) i neka mini ekipa, možda s televizije. Ak je ovo band nekog od njihovih sinova, okej, ali ako ovaj band misle proturiti na medije, onda su nas grdno zajebali. A to se ne bi smijelo dogoditi...

Ponavljam, večeras su bila dva odlična izvođača na Novom zvuku i dva tako-tako (a više nikako). I ništa više.

horvi // 05/11/2008

> vidi sve fotke // see all photos