Rock teatar u kome je prikazan razbludan život, samoubojstvo, superman, igre vatrom, seks, brak, bijela vjenčanica, razapinjanje na križ, kruna od trnja, smrt, uskrsnuće i na kraju zajednička molitva...

Besplatan koncert kojeg je u sklopu mini turneje po Hrvatskoj organizirala evanđeoska studentska udruga STEP i izdavačka kuća Snaga za život privukao je na zagrebački Cvjetni trg nekoliko stotina ljudi. Na ovom christian rock koncertu nije bilo niti kapi alkohola, no zato je bilo konceptualnog spektakla za oči i nabrušene, ali ne i pretjerano kreativne glazbene rock podloge.

David Pierce je takozvani 'rock svećenik' koji s fundamentalnih i fanatizmom nabijenih temelja već dvadesetak godina propovjeda evanđelje uz pratnju šesteročlanog rock banda, plesnog kvarteta i još nekoliko momaka koji opskrbljuju band potrebnim vizualnim i scenskim efektima. Glazba koju svira njegov No Longer Music je spoj hard rocka, punka, hip-hopa, nu-metala, hardcorea, elektronike, post-industriala s elementima psihodelije, post-rocka i eksperimentalne glazbe, te taj dio nastupa izvode na alternativan i pristupačan način. Tu se mogu naći vrlo bliske paralele s Rage Against The Machine i Nine Inch Nails kao najbližim srodnicima, no daleko su iza njihovih kreativnih dosega.

Band je osim svojom multietničkom strukturom sastavljenom od glazbenika iz Australije, Kanade, Čilea, Njemačke, Brazila... specifičan i po svojem imageu. Bas gitarist izgleda najbizarnije - bijelo našminkanog lica s ucrtanim očima na kapcima, dugačkom nu-metal bradicom, velikim križom na prsima i kratkom okruglom irokez frizurom koja je na tjemenu izbrijana do kože poput one lopte Willson iz filma "Cast Away" s Tom Hanksom (iliti poput ananasa s bradom), snažna i krupna momčina na laptopu i elektronici djeluje kao odvaljena gromada međeda s brnjicom na ustima, bubnjar ima dreadlocks frizuru i crnu široku 'Zoro' masku, mlađahni ritam gitarist je tipični plavokosi arijevac u kratkim hlačama, visokim dokoljenicama, bijeloj košulji i kravati, dok je najjednostavniji image solo gitariste koji je bio u običnim patikama, trapericama i crnoj majici. Sam Pierce je preslika Zack De La Roche (RATM) i čitav band nosi vizualnu strukturu neokonformizma.

Cirkus koji su prikazali na pozornici je pravi rock teatar koji kreće od najrazvratnijih ljudskih poriva u kojem se Pierce vješa na omču (šteta, to nisam uspio snimiti jer mi se cijelo vrijeme u kadru motao neki kamerman), teatralno orgija na podu s muškim i ženskim (uključujući i parodiju na Supermana, James Browna i obradu "Wild thing" The Troggs), pleše s mladom u bijeloj vjenčanici uz pratnju obrade "White wedding" Billy Idola, a na koncu se spektakularno razapinje na križ, krvari, stavlja mu se kruna od ispletenog trnja, polaže ga se u ogroman sarkofag iz kojeg uskrsava i širi svoju kršćansku misiju. Vrlo interesantna je bila jedna scena u kojoj se netom poslije vješanja Pierca na omču spustio paravan u dnu pozornice i kao epicentar za odvlačenje pažnje su poslužile dvije djevojke koje su izvodile trbušni ples s kolutovima. Za to vrijeme se iza zastora spustio Pierce, a nakon što se paravan ponovno podigao, onaj bizarni bas gitarist je bio obješen za noge i čitavu skladbu odsvirao naglavačke!

U drugom dijelu koncerta uslijedio je daleko laganiji set kompozicija koje su uz vrlo nemušto pjevanje David Pierca (bolje rečeno naracije) popraćenog s titlovima na ekranu i vokalnim prijevodom na hrvatski jezik za kojeg je bio zadužen jedan momak koji ima puno bolji vokal od samog 'rock svećenika'. To su pokajnički stihovi isprepleteni hardcore i religijskom tematikom poput 'ne želim živjeti poput štakora, moj život je bio loš, kajem se, o Bože, molim te oprosti mi, ne želim se ponovno zatvoriti u krletku za štakore, nemoj mrziti svoj život' i sl. Tu je band zakoračio u područje eksperimentalne, elektronske i post-industrial glazbe (Lustmord, The Young Gods, Throbbing Gristle...), te je evidentno da se Pierce s protokom vremena okreće i tradicionalno kurentnim glazbenim underground strujanjima, ali ne na pretjerano osobit i inovantan način. Kada sam malo prolunjao šetajući između poprilične gomile gledatelja koja se skupila na Cvjetnom trgu, uočio sam tek nekolicinu osoba koja imaju neke crte rock imagea, dok je sav ostatak publike praktički činio uobičajeni kontingent posjetitelja crkvenih obreda. Većinom mladi ljudi od 15 do 30 godina, a bilo je i djece, te njihovih roditelja, a oni svi skupa su djelovali kao da nikada nisu prisustvovali rock koncertu ili slušali ovakvu nabrušenu vrstu glazbe. Neki su čak tijekom koncerta izgleda doživljavali pravu religijsku seansu i razgovor s Bogom sklapajući pokorno ruke, tako da nakon svake odsvirane kompozicije praktički nije bilo nikakvog feedbacka, pljeska ili ovacija koji su sastavni dio rock koncerta. Nakon sat i kusur vremena ovog prijatnog konceptualnog vizualnog rock teatra za oči, a daleko manje za uši i nekakav užitak, Pierce se spustio među publiku, svima je pokorno naredio da kleknu ili čučnu, a on se poput Isus Krista u krvavoj majici (naravno, poškropljenoj crvenom bojom) smjestio u samu sredinu gomile i otpočeo molitvu na engleskom jeziku koju je onaj momak prevoditelj translatirao na hrvatski. Poput litanija svi okupljeni su ponavljali njegove kršćanske mantre 'bio sam loš, molim te oprosti mi, smiluj nam se... i sl.', a nakon desetak minuta ovog 'acapella' zborskog finala u pravom crkvenom obredu, Pierce je pozvao sve okupljene da podignu besplatne pozivnice za naredni dan u evanđelističkoj crkvi u zagrebačkoj Dubravi.

Sve prikazano i ponuđeno nije bilo ništa loše (osim oscilacija u glazbenom pogledu), no međutim sva duhovnost koju ispoljava Pierce u svojim tekstovima je banalna priča za uzrast djece koja pohađaju vjeronauk u osnovnoj školi. Slogani poput 'volim seks, ali bračni', zatim 'grešnik sam, oprosti mi', mahanje parolom 'you say', pozivi na ovacije (kojih nije bilo) i čitav tekstualni koncept je moraliziranje o odgoju i načinu života kako se po kršćanskoj religiji treba proživjeti ovozemaljsko vrijeme. Osim što ima dvadesetogodišnji staž kao rock propovjednik i moć da ovlada masom, Pierce ipak nema autorsku snagu primjerice jednog Nick Cavea ili izraelskog metal sastava Amaseffer (album "Exodus: Slaves For Life") koji vrlo slične stvari tumače iz daleko produhovljenije perspektive umjetnika koji su satkali slojevite i vješto komponirane glazbeno-tekstualne forme u kojima se jasno naziru individualni porivi samih autora za posezanjem u duboko skrivenu i nepredvidljivu ljudsku ćud. Da Pierce nema religijom nadahnutu tematiku prenosa poruke Isusa Krista, cijeli sastav skupa s njime bilo bi čisto šarlatanstvo jer nema prijeko potreban istraživački bunt da sam preispituje nametnuta pravila, načela, moral, zablude, dogme i ostale teze koje je postavila crkva. On niti istražuje, niti ne komentira, već se drži strogo zacrtanih normi koje ionako svi znaju i svima su se popele na vrh glave jer u životu ne može baš sve tako biti.
Koncert zabavan, ali raznih umjetničkih djela s tematikom proroka, iscjelitelja, križnog puta, Kristove smrti ili uskrsnuća unazad dva tisućljeća, kao i filmova u zadnjih pedesetak godina je bilo mnogo. Religijskih, obrazovnih, zabavnih, fanatičnih, fundamentalnih, angažiranih, protestnih, sotonističkih... Stoga, od Pierca i njegovog No Longer Music sastava se ništa novog nije dobilo u tumačenju starih tekovina osim dobre porcije vizualnog teatra. Kada će Vatikan odobriti istospolne brakove, eutanaziju, abortus, ujediniti pravoslavnu i katoličku crkvu, sasvim sigurno će Pierce i slični sljedbenici mainstream religijskog svjetonazora govoriti pozitivno i o tome. U srednjem vjeku bi vjerojatno pozitivno govorio o križarskim ratovima, inkviziciji, lovu na heretike i spaljivanju vještica.

Više bih ga volio vidjeti pred publikom koja nije sklona kršćanstvu, primjerice u Mongoliji, Kirgistanu, Turskoj, pred punkerima, skinheadsima, metalcima, satanistima, ovisnicima... pred kojima je znao nastupati tijekom karijere.

Ovo na Cvjetnom trgu je bilo bezopasno poput novorođenčeta koje se ni krivo ni dužno mora iskupiti od istočnog grijeha.

horvi // 11/08/2008

> vidi sve fotke // see all photos