home > koncert > SMARANJE 6, 6.VI 2008. squat Medika, Zagreb

kontakt | search |

SMARANJE 6, 6.VI 2008. squat Medika, Zagreb

Tri šestice baš se i nisu pokazale sretnom opcijom za ovo Smaranje 6 na kojem su nastupili razvikani TEATRO SATANICO iz Italije i osebujni čudak Cedric pod umjetničkim imenom ČRNO KLANK iz Belgije.

Moglo se odmah, barem u mojem slučaju pretpostaviti da će sve krenuti po zlu. Prvo sam sjeo na uobičajeni tramvaj koji vozi na Mihaljevac, te kroz zamagljene prozore nisam uopće obazirao pažnju kuda vozi jer znam da na zadnjoj stanici - okretištu moram dolje. I tako nakon gotovo sat vremena vožnje šofer preko razglasa kaže - 'putnici, siđite dolje, vraćam se nazad za Novi Zagreb'. Ti majke, pa mi smo u Dubravi, skroz na drugom kraju grada! Onda saznajemo da je bila neka saobraćajka u Branimirovoj (navodno je iskočio tramvaj iz tračnica), pa je šofer morao skrenuti za Dubravu. Ma, dođavola, pa jel nije mogao odmah reći, a ne voziti stotinjak ljudi desetak kilometara dalje po gradu... O jebemti, kako sam doslovce pošandrcao! I onda hvataj neki tramvaj za nazad preko Vlaške do Draškovićeve gdje sam na tramvajskoj stanici sreo Ivana Krželja, DJ-a Smaranja koji je također bio na putu za koncert. Da preskočim vožnju do dogovorenog odredišta gdje nas je čekala ekipa Krlje Ustvari (www.ususur.org i www.myspace.com/krljaustvari) i još nekolicina društva, saznajemo da se čitavo Smaranje zbog više sile moralo premjestiti sa zagrebačke periferije u sam centar grada, u squat Medika! A jebemti takvu sreću... i još k tome šugavo kišno vrijeme, mokre hlače i ruksak pun vlage. Prekrasno.
[ squat medika ]

squat medika   © horvi

I kada smo se konačno pronašli u tom squatu Medika, već je bilo nekih 21h, no na sreću nismo zakasnili. Momci i djevojke iz udruge i njihovi pomagači taman su namještali razglas, video ekran i prateću aparaturu tako da je koncert otpočeo u 22.15 s najavom organizatora Mareka koji je sve prisutne obavijestio da se zbog nepredviđenog premještaja Smaranja na ovu lokaciju cijena ulaznice smanjila s 50 na 20 kuna. Lijepi i pošteni potez, ali ne znam kako se to tim ljudima koji se zaista trude održati svoj underground rejting uopće isplati...
[ crno klank ]

crno klank   © horvi

Prvi je nastupio Cedric, odnosno ČRNO KLANK, mali mršavi freak rođen u Kongu s belgijanskom putovnicom o kome su kolale dvije potpuno oprečne priče. Prva je da je neki totalno uvrnuti čudak koji živi vedski život i ima odvratno arogantan karakter, a druga je da je potpuno normalan momak. Upoznao sam ga, razgovarao s njime, usput mi je dao dva albuma i način na koji mi se predstavio je posve jednostavan i ležeran, štoviše, riječ je o neopterećenom nomadu-umjetniku koji luta po svijetu i želi širiti pozitivne vibracije među ljudima koji mu dolaze na nastupe. Ima vrlo jednostavan i nesputan smisao za humor, te se pokazao kao šaljivdžija i vrlo interesantna osoba. Kod njega osim pomalo zvrkastog imagea s brojnim tetoviranim pjegama (jedna obrva nacrtana, druga točkasto tetovirana), piercingima, kratke irokez frizure i činjenice da nosi dugačku haljinu i mini togu ništa neobično u ponašanju ili karakteru nisam primjetio. Gospodin je u zrelim tridesetim (rođen 1972.), djeluje kao da ima petnaestak godina manje, posve je na mjestu i prijatan je sugovornik, pomalo i povučen u sebe, te uopće ne ispoljava svoj ego. Izgledao mi je kao da ga čak uopće niti nema. Ne živi s porodicom mada ima sina srednjoškolca, te nema govora o bahatosti ili umišljenom statusu underground zvijezde.
[ teatro publizione ]

teatro publizione   © horvi

Njegova glazba kojom se predstavio bio je improvizirani polusatni set kojeg je razdvojio na dvije kompozicije izvedene na laptopu. Počeo je s eksperimentalnim uvodom spajajući dvije-tri lijene harmonije nalik na zvuk syntha s blagim electro-glitch sintagmama koje je razvezao u dugotrajni drone-noise zvuk bogat atmosferom koju je postupno pojačavao do te mjere da se može govoriti o eksperimentalnoj, pa čak i avangardnoj glazbi nalik na ono što primjerice radi Nocturne na onom sjajnom konceptualnom albumu "Fleisch Und Metal" ili zagrebački trio Azot. Kompozicija je bila dugačka nekih dvadesetak minuta, a pred sam kraj ju je finiširao sa tekućom zvučnom nadogradnjom približivši se laganijem i vrlo ugodnom zvuku japanskog Merzbowa. U principu, najjednostavnije objašnjenje ovog dijela koncerta je elektronski industrial noise. Potom prekida taj dugotrajan noise zvuk i ulazi u lagani i daleko tiši dio kojeg postupno pojačava s hipnotičkim i valovitim zvukovima popraćenim sitnim efektima nalik na udaraljke (ali dakako bez klasičnog ritma). U toj ne-plesnoj glazbi postepeno je dodavao zvuk koji podsjeća na dolazak i kovitlanje oluje i nevremena koje je ublažio s puno mekšim zvukovima i završio set s veoma uzvišenim harmonijama koje su mene osobno asocirale na spiritualni dio ljudskog života, putovanje duše i njenoj metamorfozi ka nirvani... Nakon koncerta sam ga pitao šta je to trebalo biti, a on je odgovorio da se radilo o čistoj improvizaciji trenutka kako se baš tada osjećao, te da je pokušao stvoriti ambijent cvrkuta ptica i prirode, ali mu to nije pošlo za rukom onako kako je želio pa je ispalo tako kako je ispalo. No, sve u svemu, taj polusatni nastup je bio odličan premda je nekolicina smatrala obratno.
[ teatro kao bono ]

teatro kao bono   © horvi

Ehe-he... Hm? A potom svega i svačega... TEATRO SATANICO su sastav kojeg ovdašnja underground svojita cijeni, a shodno tome imaju i kultni status ne samo u domicilnoj Italiji, već i u podosta širokim alternativnim krugovima gothic, electro, eksperimental i post-industrial scene. Svaka im čast na reputaciji, ali koncert su otvorili poprilično zbunjujuće. Prve tri-četiri skladbe su bile čisto latentno provociranje na temu kombinacija ambijentalne, post-industrial i noise glazbe u uglavnom tromim i nerazgovjetnim ritmovima s još nerazgovjetnijim vokalima njihovog frontmena (Devis Granziera, pretpostavljam), no kada je na scenu izašla pjevačica Loredana Bolzan stvari su se počele odvijati u daleko boljem smjeru. Ne toliko kreativno, ali je barem tada bio primjereniji i razumljiv zvuk i jasan vokal na talijanskom jeziku. Čak su izveli i jednu plesnu industrial/electro dance kompoziciju koja je podosta toga zamirisala na Suicide i Throbbing Gristle, no kako joj je naziv nemam pojma jer je riječ vjerojatno o nekom broju s njihovih novijih albuma koje nisam nikada slušao. Ali općenito se može reći da su tokom čitavog koncerta pretjerali s korištenjem prigušenih zvukova, filtera, halova i različitim efektima gdje su, namjerno ili ne, sami sebi skočili u zvuk u kojem je bilo teško razdvojiti zvuk violine od samplera ili klarineta kojeg su najčešće koristili. Mutni zvuk kojeg su si stvorili pružao je dojam vrlo loše lo-fi snimke koju demo izvođači rade na običnom kasetofonu. Pjevač je pak s druge strane povremeno uskakao i na sampler i laptop, no kao frontmen neopisivo asocira na scensko ponašanje Bono Voxa kada je glumio samog sebe u fazi "Zooropa" albuma. Ne bih znao protumačiti šta mu je značilo kada je u jednoj skladbi uzeo plastični stol i nosio ga po dvorani ili kada je uzeo stroboskop-bljeskalicu koja istovremeno stvara i nekakve škripave zvukove i njome paradirao uperivši je po publici... Stroboskop još nekako, ali ovo sa stolom mi je izgledalo kao igra male djece (ajde, na stolu su bili tekstovi, odnosno litanije za Loredanu, al' to je tak smiješno izgledalo).
[ teatro loredana ]

teatro loredana   © horvi

Čudak je to neki ekscentričan vrlo (e, baš tak' i treba zvučati ova rečenica)... Elem, potom se ponovno vratila Loredana, ovaj puta zavijena u crni plašt i izvela njihov legendarni song "Comandante Bruno", potom ga skinula i ostala u crvenom kabaretskom korzetu, crnim gačicama i čizmama, te su izveli najupečatljiviji komad koncerta (naravno, ne znam naziv pjesme) gdje su momci s drvenim motkama (jedna od njih su bile metalne vile) udarali u ravnomjernim taktovima po podu koji je bio iznenađujuće dobro akustično ozvučen. Pjesma je umnogo čemu podsjetila na "Hall of mirrors" Kraftwerka, te je prepuna vrlo sličnih synth ambijentalnih efekata i čak je blago plesna. Naredna je podsjetila na ritam "We we'll rock you" Queena s ponovno muškim distorziranim vokalom u tromoj i podosta bezopasnoj varijanti, a onda je sve kulminiralo kada je ponovno izašla Loredana u šarenoj, pomalo ciganskoj haljini držeći u rukama zamotuljak koji je predstavljao novorođenče. Skladba je lagana, odsvirana na violini i tehnički ima one crte koje je na albumima Meredith Monk znao izvoditi violinist Naaz Hosseini, a riječ je o vrlo emotivnom tekstu i izvedbi koja je toliko pogodila jednog strasnog obožavatelja da je kleknuo na koljena i klanjao se skoro ljubeći Loredani stopala, a sve skupa je izgledalo kao da će tamo ispred nje napraviti samoubojstvo od užitka i ekstaze. Uh, to je bilo vrlo, vrlo, vrlo zanimljivo vidjeti i doživjeti! Onda mu je naposljetku došao i sam pjevač koji ga je također teatralno podržao izvevši još dvije-tri skladbe i tu je bio fajrunt ovog nadasve neobičnog nastupa koji je varirao od provokacije do same umjetničke minimalističke post-industrial atmosfere. Kako vizualno, tako i zvučno. Na kraju su svi članovi sastava izašli i fino se pozdravili i zahvalili svima na posjeti. Naravno, Loredana ponovno u drugoj odjeći - prugasta maslinasto-narančasta dimija, plastične narančaste opanke i narančasta košulja (gdje li je samo smogla toliko vremena i volje za presvlačenje?).
[ teatro giljotinico ]

teatro giljotinico   © horvi

I što reći na kraju? Nije bilo 66 posjetitelja, ali ih je bilo možda 33, nismo plesali kao na Smaranju 5, ali se plesalo na kraju kada se puštala glazba s razglasa. I da bi sve bilo zaokruženo s nekim zlom, ja nemam pojma kako, ali sam ostavio svoju jaknu i zaista mi nije jasno kako nisam primjetio da sam bez nje došao kući. Veoma enigmatično, baš onako kako to i ide uz te vražje šestice.

horvi // 08/06/2008

> vidi sve fotke // see all photos

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije


> chek us aut!
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*