home > koncert > Smaranje 14, 21.XI 2010., Močvara, Zagreb

kontakt | search |

Smaranje 14, 21.XI 2010., Močvara, Zagreb

Dva 'domaća' izvođača Florence Foster Fan Club i Sixth June, te belgijsko - francuski Pierre Normal prodefilirali su starinskim electro/synth-popom, EBM-om i pripadajućim žanrovima podsjetivši na vrijeme kada se uz ovakvu glazbu uistinu plesalo i zabavljalo.

Posljednje ovogodišnje izdanje 'Smaranja' moglo bi po svemu sudeći biti i posljednja ovakva aktivnost udruge Krlja Ustvari. Sami su izjavili da više nemaju potporu državnih jasli, a niti onakve volje i žara da rade underground događanja s kojima u principu nisu uspjeli ostvariti ništa iole bitno na transparentnosti scene koju su gorljivo promovirali tri pune godine. Kada se sagledaju sva prethodna 'Smaranja', izuzev dovođenja Boyd Ricea 2007. i Der Blutharsch, a djelomično i Allerseelen 2009., svi ostali koncerti patili su od debelog pomanjkanja ako ne poznatih imena, ono barem transparentnijih izvođača koji bi mogli okupiti nešto više od one šačice članova udruge i njihovih prijatelja.

Premda su neki od dovedenih izvođača pokazali iznimno visok kreativan, a ponekad i artistički kredibilitet poput francuskog Nocturne koji je došao čak tri puta i održao fantastično dotjerane nastupe ili mađarskih neo-folkera Cawatana i Sturmast, ne može se sakriti gorak okus u ustima da jednostavno ovakva glazba, a općenito i pripadajuća scena ne zanimaju našu publiku. Neki od prijašnjih izvođača dovođeni su iz udaljenih krajeva europskog kontinenta samo za potrebe jednog koncerta, isplaćivani su im kompletni putni troškovi u punom paket aranžmanu, a to se inače i ne radi barem kod nas kada su u pitanju financije underground kulture. Upravo taj manjak velikih imena koja su im procurila kroz prste i koje je netko drugi doveo u Zagreb (poput The Young Gods, Tuxedomoon, Das Ich, VNV Nation, SCH, Lydia Lunch, Einsturzende Neubauten, D.A.F. ili Killing Joke) ili pak, imena koja bi se trebala naći na ovoj trpezi poput Throbbing Gristle, Nurse With Wound, Nitzer Ebb, Current 93... marginalizirao je 'Smaranja' u sam čošak, tako da ovo možda posljednje izdanje nije čak bilo niti promovirano u medijima izuzev na nekolicini web stranica. Ja sam za njega saznao dan-dva prije i to putem slučajnog sms-a, te uopće nisam niti znao što bi od njega trebao očekivati. Elem, i pomanjkanje promoterskih sposobnosti u širim razmjerima uvjetovalo je da 'Smaranje' dođe do svojeg konca. A ako samo podsjetimo da su mnogi neznani autori i bandovi imali pristojne, a ponekad i iznenađujuće cifre posjetitelja kada su ih radili primjerice Mate u KSET-u i Teatru&TD, te recimo Tomy i ekipa u Boogaloo ili općenito svi oni 'mali' i nepoznati izvođači kakvi povremeno dođu u Močvaru, ipak su na velika vrata najavljivani, te su uz pomoć neophodne promocije uspjeli zainteresirati i one koji ih nisu nikada čuli. Na žalost, Krlja Ustvari je definitivno pala na tom predmetu iz osnovne škole i tu nema pomoći.
[ Florence Foster Fan Club ]

Florence Foster Fan Club   © horvi

Osim toga, ima još jedna velika greška 'Smaranja' - nisu se apsolutno niti malo založili za promociju domaće, tj. ovozemne ex-Yu scene jer smatrati nastupe Etuiiowie, Lane Popsimonove, Smrt i Čekić ili Ampoule Andario kao posebna domaća gostovanja je neumjesno jer se u principu radi o izvođačima koji su ili članovi udruge ili su njihovi bliski prijatelji ili suradnici, te je svima njima ovaj događaj trebao poslužiti kao 'odskočna daska' s koje su u principu skočili u prazan bazen. A o tome da na ovim prostorima postoji barem stotinjak sličnih i u nekim slučajevima daleko kreativnijih izvođača koji su zbog tko zna kakvih razloga zaobiđeni ne treba govoriti. Neka od imena koje neću navoditi, mogla su okupiti impozantan kontigent publike, ali je jasno kao pekmez da su 'krljatori' učahureni u svoj malecki svijet sastavljen od skoro pa copy/ paste izvođača imali preskromne poglede na scenu koja se bavi eksperimentalnom, industrial, noise, elektronskom, neo-folk, drone, ambijentalnom, avangardnom i općenito modernom glazbom, tako da je hibridnost i neučinkovitost usjeva pokazala da je sjeme bilo loše i nije donijelo nikakvu radost nove žetve i prirodnog procesa samoobnavljanja. Sada je kasno žaliti za prolivenim mlijekom.

Močvara je te večeri što se tiče 'Smaranja' bila klasično praznjikava, mada se mora ustanoviti da je ovaj puta bilo nekih dvadesetak ljudi više no što ih se znalo okupiti. Osobno sam očekivao sve one face koje su se okupljale na dosadašnjim eventima, ako ništa drugo, ono barem što je možda u pitanju posljednje izdanje nakon kojeg se definitivno može podvući crta i pospremiti sjećanja u historiju zagrebačkog undergrounda o kojem će se vjerojatno za desetak godina raspredati nostalgične priče poput onih daleko kultnijih o novom valu, Lapidariju, Kulušiću ili darkerijada u Jabuci tokom 80-ih i 90-ih. Ok, šta je - tu je. Publika se mogla izbrojiti na prste obje ruke i noge, glazba koju je vrtio DJ Mormorsmor uoči koncerta i u pauzama između izvođača bila je sasvim u skladu s postulatima EBM i plesnim electro načelima, možda malčice 'too much unknown' da bi razgibala noge na plesni podij, no ja se osobno i nisam previše obazirao na nju jer fućkaš electro-pop koncerte kada ti DJ ne zavrti barem Kraftwerk, The Human League, Suicide, D.A.F. ili Soft Cell, na što se u najkraću crtu sveo koncert ovo troje izvođača.
[ Sixth June ]

Sixth June   © horvi

Prvi su nastupili meni posve nepoznati duet FLORENCE FOSTER FAN CLUB. Oni su Jasmin i Zarkoff iz Siska, vlasnici albuma "Everyday Theatre" za brazilsku etiketu Wave Records, te obojica šarafe po minijaturnoj elektronici i izmjenjuju se na vokalima pjevajući tekstove na engleskom jeziku. U kratkom repasažu, njihova glazba je plesni electro-pop koji je u nekoliko prvih kompozicija djelovao kao nastavak one čuvene škole Sheffielda s konca 70-ih i početka 80-ih poput ranih The Human League, a kasnije su FFFC zaplovili u nešto tvrđi EBM na pragovima Nitzer Ebb. Ono što mene osobno smeta kod svih ovakvih novovjekovnih duet i sličnih bandova je to što se kao pijani plota drže matrica i što rijetko tko od njih uistinu umije svirati. Nekada su Suicide imali Martin Reva, Soft Cell David Balla, Yazoo Vince Clarka, Eurythmics Dave Stewarta, Denis & Denis Davora Tolju, a Kraftwerk, OMD, Cabaret Voltaire ili The Human League su na pozornicu obavezno izlazili s kompletnim postavama koje su uključivale i bubnjara, a često i basistu, pa i gitaristu, tako da si uistinu mogao vidjeti daleko atraktivnije muzičare s instrumentima i nekakvim dorađenim scenskim performansom, dok danas u ovakvoj ionako minimalističkoj glazbi gotovo sve napravi sampler i ono nekoliko matrica za koje i nije previše bitna glazbena potkovanost. Nema tu inovativnosti, sve je to već odavno napravljeno za današnju 'retro - budućnost' i gledati dva relativno statična momka na pozornici kako frkaju onih par potenciometara je gotovo degutantni prizor poput buljenja u DJ-a koji izmjenjuje ploče i cd-ove. Uistinu ne znam šta u tome može biti interesantno što se tiče vizualnog sadržaja scenskog nastupa koji im je bio nula. Kada to usporedim sa nedavno održanim koncertom D.A.F. u ovom istom prostoru koji su se samo poslužili bubnjevima i cd matricom, razlike su ogromne. Gabi Delgado je ljudina od frontmena koji se jedino služio plastičnim bocama s vodom, ali kakav je performans i snažan scenski nastup imao ostvarivši sjajan kontakt s publikom je ono što ma gotovo svim ovim novovjekovnim nastavljačima slične tradicije debelo manjka. S druge strane, FFFC su pružili solidan plesni koloplet i daleko je ljepše tu glazbu poslušati na plesnom podiju u nekoj diskoteci nego li gledati njihov koncert. Vjerojatnost je da oni u pjesmama imaju neke snažne poruke, ali apsolutno to nisu predočili i na odgovarajući scenski način.

Naredni SIXTH JUNE su klasičan electro-pop dvojac u sastavu Lidija Andonov (vokal) i Laslo Antal (synth), imaju jedan album "Everytime" objavljen za njemački Genetic Music/ No Emb Blance i veoma prijatan šmekerski oldschool new romantics image. Inače su iz Beograda, a momentalno žive u Berlinu, te se od njih očekivao dašak novog zvuka da čujemo šta se to zbiva u bivšoj prijestolnici svjetske avangardne pop glazbe, ali od svega toga nismo dobili ništa. Oni veoma lijepo i dotjerano izgledaju, Laslo čak i za divno čudo svira synth (ajde barem nešto), glazba im je plesna, uredna i fina, ali je sve to već viđeno i preslušano još prije tridesetak godina. Malo su s prvim kompozicijama podsjetili na rane Simple Minds, tamo negdje iz faze onih čuvenih albuma "Empires & Dance", "Sons And Fascination" i "Sister Feeling Call", malo na već spomenute The Human League i cijelu pripadajuću struju ranog electro/synth-popa, a u onoj klasičnoj sferi posve nastavljaju tradiciju ovozemnih legendi poput Beograd i Denis & Denis ili mađarskih nekad vrlo popularnih Bonanza Banzai. Jednostavni 1/1 ritmovi, melodični basovi, lepršave melodije, malo efekata i ponešto slojevitijih aranžmana i to je to. Publika, od koje je velika većina rođena tek koncem 80-ih i početkom 90-ih je fino zaplesala, no sve je to samo malecki dio onoga što bi Sixth June mogli pružiti da su imali nekakav kontakt s publikom. Nije mi jasno da je ovo dvoje mladih glazbenika došlo iz Berlina samo za ovaj koncert i apsolutno se nije pripremilo da kaže neku riječ između pjesama ili da pokuša animirati publiku. Kontakt s auditorijem im je bio velika ništica, kao da su došli u neki TV studio odraditi snimanje za obiteljsku emisiju tipa 'nedjeljno popodne uz sport i glazbu'.
[ Pierre Normal ]

Pierre Normal   © horvi

Zvijezde večeri PIERRE NORMAL su belgijsko - francuski trojac sa mješovitim vokalima, a njihovi članovi su Rachel Sasi, P. Jupiter i D. Trep, ali ne bih znao tko je od ovih imena dama koja se istaknula za mikrofonom. Rachel mi djeluje kao žensko ime... Svoj jedini album objavili su 2007. na belgijskom labelu Pneu i opisani su kao elektronski chanson band što djelomično odgovara predočenom. Protežiraju različite plesne ritmove, podosta eksperimenata i veoma zanimljivih aranžmana, te su jedini ove večeri uistinu pružili nešto posebniji glazbeni dekor. Pjesme su im različite s mnogobrojnim kolažima i natruhama cabareta, ambijenata, psihodelije, imaju neki koncept i priču, no o čemu im govore tekstovi zaista nemam pojma jer su svi otpjevani na francuskom jeziku. U glazbenom pogledu ima tu svega i svačega od Aphex Twin preko OMD sve do The Young Gods psihodeličnih tripova uokvireno u raznolikim electro-pop varijacijama od mekših do nešto tvrđih struktura sa slojevitim, a katkad i progressive aranžmanima, te su hvala Bogu sav onaj minimalistički obrazac prethodna dva izvođača mimoišli u velikom luku. Muški dvojac svira synthove, jedan od njih se priključuje djevojci na mikrofonu i sve skupa je djelovalo prilično profesionalno i uigrano bez ikakvih oscilacija. Za ovaj njihov koncert trebalo se detaljnije postarati da se čuje neki njihov hitić na radiju poput 101 ili Otvorenog radija jer im je glazba, a i sam nastup veoma komunikativan i transparentan za šire mase koje preferiraju pop u rangu od starih elektronskih vedeta do čudnovatih pojava poput Animal Collective, Coco Rosie ili otprilike mekanih Black Dice. Uistinu je šteta što je ovakav band nastupio pred tridesetak ljudi, ali šta ćete, to je 'Smaranje'...

Eh i što reći na kraju ako je ovo uistinu bilo posljednje 'Smaranje'... Možemo samo zahvaliti Krlji na svim dosadašnjim koncertima s gotovo minornim posjetama, ali smo barem dobili komadiće underground mozaika jedne vrlo bogate scene koja je nažalost u ovakvim organizacijskim propustima prikazana kao marginalni faktor povučen u nekakvu čudnu izolaciju da se ne bi bacali dijamanti pred svinje. Ja se osobno ne slažem s takvim stavovima, trebali su Krljatori sve ove koncerte daleko promoćurnije promovirati, katkad dovesti pravo, veliko i značajno ime, te se posvetiti i predstavljanju ovozemne sukladne scene s čime su sam smisao 'Smaranja' mogli podići na uistinu vrijednu prosvjetiteljsku razinu. Ovako kako jeste, sve su to mahom bili tulumčići za prijatelje, a to su mirne duše mogli napraviti i u nekoj većoj garaži ili podrumu. Ne treba ih još pokapati u simpatično neuspješne ladice povijesti, možda još nešto ostvare...

horvi // 24/11/2010

Share    

> koncert [last wanz]

cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije


cover: JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

| 11/03/2024 | terapija |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*