Taj čitav dan sam razbijao glavu s dvije opcije - dal' otići u Sax na prvi ovogodišnji Novi zvuk ili pogledati koncert u KSET-u. Izvođače iz Saxa, a i večerašnji Disco'n'Action nikada nisam slušao, pa mi je u jednu ruku bilo svejedno šta ću izabrati, te je nekako prevagnulo da ću one bandove s Novog zvuka sasvim sigurno u narednih mjesec-dva-tri negdje susresti u Zagrebu, dok za ove Riječane to ne bih mogao garantirati.
Na samom ulazu u KSET stajala je obavijest da se Toxic Avenger razbolio, te da će Demode održati nastup bez njega. Uh-oh! Ček' malo!? Koliko se sjećam to se nigdje nije spominjalo u najavi ovog koncerta, no ekipa na upadu mi je odmah ljubazno odgovorila da je to oglas od prošle subote, te da su zaboravili skinuti plakat. Ah, pade mi kamen sa srca...
DISCO'N'ACTION © horvi
Da je u ovo šašavo vrijeme kada je rock i sve oko njega zašlo u svoju 6 deceniju postojanja koje se pomalo približava penziji, te da je sve manje novih i mladih konzumenata rock vibracija zbog trenda turbo-folka, to je jasno već godinama. Ali u posljednjih desetak Internetskih godina začuđuje spoznaja da je sve manje publike koja dolazi na koncerte zato jer je načula neku dobru preporuku, čula dobru stvar ili pročitala konstruktivni komentar. Iz vlastitog iskustva znam da se na koncerte išlo i po 200-300 (pa i više kilometara) samo zato da bi se čulo i vidjelo kako šta zvuči i funkcionira na pozornici, a ne s razlogom da se doživi dobra zabava. Išlo se dijelom iz čiste znatiželje i ljudske prirode da se osjeti nešto novo, možda drugačije ili da se pobiju spoznaje kako to ipak nije to. Stoga je bilo sarkastično te večeri u KSET-u da je u publici bilo tek desetak ljudi iz Zagreba od kojih sam jedino prepoznao Ninu iz Tigrove masti i Seven That Speels koji je došao na koncert s razlogom jer ga zanima izvođač. Ostatak publike činili su uglavnom prijatelji, poznanici i studenti iz Rijeke koji znaju ovaj band iz svojih lokalnih okvira tako da je klub bio ugodno popunjen što je akterima dalo veliku motivaciju da ostvare odličan feedback. Mislim da se na ovom koncertu izuzev jednog momka iz Delnica (prijatelj prijateljice moje supruge) nitko nije našao slučajno.
DISCO'N'ACTION © horvi
Disco'n'Action su sastav kojeg ćemo kroz par mjeseci kada završe snimanje svojeg prvog materijala detaljno predstaviti, a za ovu prigodu valja samo istaknuti da se radi o glazbenicima koji su svoj zanat kovali (i još kuju) u nekim sastavima iz Rijeke - Školjkama, ManDrillu, Diskotik..., a ovo im je bilo prvo predstavljanje u Zagrebu, te da nije bilo njihovih Riječana, KSET bi zjapio prazan. Oni su Kristijan Pejić - Rista (gitara), Goran Grgurev - Grga (bas), Edin Haliti (udaraljke), Dalibor Peršić - Dale (bubnjevi) i Zlatko Trošelj - Bujo (klavijature i sampler/ laptop).
Međutim i bez obzira na neki primorski lokalpatriotizam, a i mogući koncertni financijski fijasko do kojeg nije došlo, Disco'n'Action su sastav koji je pokazao kako se i sa svim eventualnim nevoljama znaju snalaziti zbog vlastitog stečenog iskustva. Imali su privilegiju svojih Riječana koji znaju sve njihove skladbe, no velike muke im je predstavljao loše uštiman razglas.
vj Lord Nurzur Mekanotehnika © horvi
Krenuli su sa "Intro" koji ima lagani minimalistički uvod pun samplova, minimalističke minijature na ksilofonu, te se od prvog trenutka na velikom platnu iza njih emitirao tokom čitavog koncerta niz video-projekcija koje je radio Lord Nurzur Mekanotehnika smješten na balkonu tik do tonskog pulta. Bez prekida nastavili su sa "Ićići", snažnim big-beat ritmom koji je praćen distorziranom, skoro metal/punk gitarom, melodičnim basom i odličnim improvizacijama Halitija koji sjajno barata sa svojim kongama, djembama, defovima i ostalim udaraljkama koje ima oko sebe. Premda ih nikada do sada nisam slušao, odprve me opčinio njihov zvuk i vještina s kojom to rade. Skladbe su im plesne, moćno obogaćene sa pregršt finih elektronsko/techno minijaturama Buje i sve su odreda instrumentali. Kroz čitav koncert ostavili su dojam sastava koji je spojio rock tradiciju sa modernim strujama (pogotovo trance i novi industrial), te su smjesa The Young Gods, techno-rock faze Primal Scream, mekših Ministry, a ima tu i Chemical Brothersa, punka, metala, rocka, popa, garaže, lo-fi-ja, eksperimenata... Nisu psihodelični, već su bazirani na koncertnu prezentaciju materijala koji u nekim skladbama zahvaljujući minimalističkom plesnom akcentu kojeg publika traži raspoloženi da neke skladbe sviraju i po 15 minuta. Tako su se redale kompozicije "Worm" (s odličnom međuigrom udaraljki i izmjenama melodija), "W.w.disco", "Disco'n'act y.s." (uz brojne gitarske wah-wah efekte... hm, nije li to od Henry Rollinsa?), da bi nakon prvih pola sata počeli zvučni problemi. Na pozornicu je izašla Marta Batinić iz Ashes You Leave sa električnom violinom i koliko god da se trudila niti jedan ton nije izlazio u eter. U toj skladbi "Rege, violina, trans" momci su nekoliko puta ponavljali fine dub/reggae fragmente poput Radikal Dub Kolektiv i priskakali u pomoć premještanjem kablova da bi tek nakon jedno 3-4-5 minuta počeo dopirati zvuk vrlo sličan Billy Currie-u iz faze Ultravox s albuma "Vienna" iz 1980. Međutim, kako su aranžmanske fraze ponovili već nekoliko puta bez zvuka violine, bilo je sasvim logično da ih je bespotrebno ponovno ponavljati još 5-6 minuta tako da je gostovanje Marte prošlo skoro pa katastrofalno, naravno ne njenom krivicom. Izgleda da je to prilično uzdrmalo i sam band, pa su sve do kraja koncerta neprestano imali probleme s mikrofonijom, brumovima i neočekivanim tonskim eskapadama za koje sam u početku mislio da su sastavni dio njihove glazbe. Kako god, to nikome nije smetalo. Plesalo se do mile volje i već odavno nisam vidio u KSET-u da se na koncertu jednog rock sastava toliko pleše, drma guzicama, skandira i gotovo pada u ekstazu, a posebice kada su sljedile odlične obrade "Voodoo people" (Prodigy) u prljavoj hc/nu-metal varijanti bliskoj The Young Gods i "California uber alles" (Dead Kennedys), opakom electro/industrial/nu-metal komadu gdje im se po prvi i jedini puta pojavio vokal, gost Hrvoje Karabaić iz sastava Hesus Actor. Posljednje skladbe bile su "Loop" i "P.p.intakt" koje su sažele plesni electro-industrial sa mnogo glazbenih nadogradnji. Kako je unatoč lošem zvuku publika bila raspojasana i rasplesana tražeći bis, D'N'A su na zahtjev odsvirali još dvije odlične skladbe gdje je valjda i gluhima postalo jasno kako niti oni sami nisu zadovoljni sa zvukom kojeg su htjeli postići.
Poslije koncerta prilično dugo sam pričao s bubnjarem Daliborom koji je sam potvrdio da je prvih 5 stvari zvučalo solidno, no kako je koncert odmicao zvuk je bio sve lošiji, da bi na zadnje dvije stvari jedva uopće čuo šta ostatak ekipe svira, te da je ritam udarao po intuiciji. Začudio se kada sam mu rekao da me nastup veoma dojmio na što je uzvratio da su do sada imali mnogo sličnih slučajeva kada su nastupali na techno-partyima, brumili i mikrofonirali, a da su ih ljudi doživjeli kao prave zvijezde večeri. Što znači da imaju debelo dobar potencijal, a i hrabrost da kao još uvijek demo-band naprave koncert u KSET-u.
Premda u globalu D'N'A nisu zadovoljni sa ovim koncertom zbog lošeg zvuka za kojeg nisu krivi, večeras su napravili unatoč svemu odličnu promociju onoga što jesu, što žele i što bi trebali biti. Oni su pravi domaći instrumentalni Čak-Čak-Čak !!!
Eh, zaista mi nije žao što sam ih došao pogledati. Sjajni su. Zato preporuka svima koji ih ubuduće susretnu - oni su sjajan moderni rock band koji rasplesani techno/trance oblikuje u zabavu. Nema tu depresije, natucanja o socijali, lošem društvenom životu, nezadovoljstvu, bijedi, sarkazmu, ironiji, mračnjaštvu. Oni su žestoki plesni rock-romantičari i pružaju nepovredivu idilu u svojih 90-tak minuta koncerta.
horvi // 17/01/2008
> vidi sve fotke // see all photos