Ne mogu reći da pratim world music, ali mogu reći da obožavam lik i djelo Mojmira Novakovića i njegovih bendova Legen i Kries. Iz tog razloga sam se i zaputila na 2. dan Festivala Nebo, da vidim Kries, a kako je došlo do male zbrke, mene je na kraju dopalo pisanje izvještaja. Kako su Kries trebali početi tek u ponoć, a Cinkuši (koje je prijateljica žarko željela vidjeti) u 23h, nismo se baš žurile, pa smo propustile Miroslava Evačića i njegov Chardas Blues Band i stigle skoro pa na početak Livia Morosina koji nas baš i nije zabavio. Njegov opus mi nikad nije 'sjeo', ali činilo se da se Livio dobro zabavlja na pozornici pa je sve polako počelo kasniti. Oko 23.30h na pozornicu su se konačno popeli Cinkuši. Nisam ih nikad prije gledala, ali sam od puno ljudi čula da su odlični i da rade još bolje koncerte. Možda je Cinkuše bolje gledati u nekom manjem prostoru poput KSET-a jer je bolja i intimnija atmosfera, ali i u Pauku su bili jako dobri i zabavni. Meni je posebno bila zabavna pjesma ''Recept'' (u kojoj recitiraju recept za gibanicu s mlincima, a kao refren koriste ''Mamica su štrukle pekli'') jer me podsjetila na pjesmu ''Die Eier von Satan'' od Tool-a, koja je unatoč zlokobnom industrial zvuku zapravo isto - recept, za kolače. Nakon veselih Cinkuša konačno su došli na red Mojmir Novaković i Kries. Gledala sam ih već dosta puta i na njihovim koncertima uvijek ima toliko pozitivne energije da se to stvarno rijetko viđa (ili ja idem na malo krive koncerte za širenje ljubavi i sreće, ne znam). Mojmir je vrlo karizmatično biće i samo što se pojavio na pozornici publika ga je dočekala glasnim aplauzom i povicima, a neke djevojke kraj mene su razglabale o mogućem bacanju donjeg rublja na scenu. Dok gledate Kries, Mojmira pogotovo, imate dojam da stvarno uživaju i vole to što rade, i taj osjećaj prenose i na publiku koja je od početka do kraja koncerta bila u transu i pjevala i plesala zajedno s njima, a nakon svake pjesme su vrlo glasno izražavali svoje oduševljenje. Nije se dogodilo da prema kraju koncerta ima sve manje ljudi. Baš naprotiv, činilo se da ih ima sve više. Kao da su došli vidjeti baš Kries. A oni su nam se predstavili kao punokrvni bend s gitarama i bubnjarom, uz neizbježnu lijericu i Mojmirov duboki tamni vokal. Osim starih, svima nam poznatih pjesama Kries su izveli i nekoliko novih uradaka. Nakon sat vremena odlične svirke dobili smo i jedan bis, a onda su nam se poklonili i otišli. Kries su još jednom napravili izuzetan koncert i bili lijep završetak Zagreb World Music Festivala Nebo.

ana // 29/10/2007

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Budući sa nisam znala da ću biti odgovorna za izvještaj, jedine slike koje posjedujem su one Kriesa. Sorry.