The Strange, u svojem nastajanju prije cca 20 g. side project a kasnije main project odnosno super grupa nastala od vocala The Walkaboutsa (Seattle, USA) Chrisa Eckmana, perjanice i glavne gitare Dalibora Pavičića iz Bambi Molestersa (Sisak, HR) te članova My Buddy Moosa (Rijeka, HR) uz Andreja Jakuša na trubi i Ozrena Žnidarića na saksofonu, svojim nastupom ove nedjelje maestralno je privela kraju proslavu 12. rođendana zagrebačkom mjesta za svirke i okupljanja Vintage Industrial Bara.

Ako ste se zaželjeli zvuka americane nije bilo boljeg mjesta u gradu za naći se nego u Vintage Industrial Baru u Savskoj 160.

Ono što se mora reći za The Strange je da su vrsni svirači i što god da odluče odsvirati biti će dobro.

Pa su nas tako počastili presjekom uspješnica sa svoja dva albuma Nights of forgotten films (2004.), Echo Chambera (2018.) i EP-a Not Now Not Ever (2021.) Iako nisam najveći poznavatelj opusa The Strangea pokušala sam poloviti playlistu koja je išla nekako ovako: Hiding in Plain Sight, Say Goodbye to Heaven, Not so Forgotten films, Echo Chamber, Sometimes I still call you baby, Comin' Undone, See it in the dark, Bone Dry Road, Ain't an easy thing to want you (nova), Lonesome rider, Long shadows, Age of consent (New Order cover), Dime a dozen, Tonight I will say anything i još par kojima ne znam ime.

U glazbi the Strangea ima momenata countryja kao i tex mexa pogotovo kad se ubace puhači koje je Chris nazvao Soldiers of Love. Od gitarista malo se više na solo dionicama istakao Matko Botić ali svi su bili sjajni. U glasu Chrisa Eckmana čuje se i sjeta Van Morrisona kao i nedavno preminuli kauboj Kris Kristofferson. The Strange je uglavnom došla slušati starija i iskusnija publika zbog čega mi je bilo malo žao jer bi mladi zasigurno profitirali da poslušaju ovakve majstore na djelu, no možda su The Strange samo dobro čuvana tajna za koju znaju samo probrani (dopustite mi da se nadam).

Za kraj sam ostavila vrhunac večeri, svakako za mene, onako polako u bisu dečki su krenuli sa Fairytale of New York. Prekrasni predbožićni poklon. Skoro svi u publici su zapjevali s njim. Na kraju je Chris rekao kako je uspio otpjevati pjesmu do kraja bez da se rasplače, on možda je ali ja nisam.

nina kc // 17/12/2024