ČETVRTAK 11.04.2019 | THE STRANGE & White On White @VIB | Vrata: 20:00 h I Koncert: 21:30 h I Karte: 60/80 kn | Prodaja: VIB & Dirty Old Shop
U četvrtak 11. travnja dovodimo svjetske, a naše The Strange, koji nastavljaju s promocijom posljednjeg materijala pod imenom 'Echo Chamber'. Prije The Strangea, nastupit će i jako zanimljiv rječki kantautor White On White, koji kroz glazbu stvara komorni, intimistički ambijent osobnih ispovijedi i životnih iskustava.
Nema mjesta za tebe ovdje
Znao sam to otpočetka
Ovo je rub ničega
Koji razdire nas
Brzi vlak za nigdje
Brzi vlak za pakao
Nema se više što za reći
Sve sam to već vidio
U kostima osjetio
Brzi vlak za nigdje
Nikada nas neće odvesti kući
("Fast Train To Nowhere", The Strange)
O procesu stvaranja albuma, o samim počecima nastanka benda The Strange najbolje će vas informirati Dalibor i Chris kroz 25 minutni intervju kojeg su vodili s Aleksandrom Dragašem u backstageu tik pred prvi promotivni koncertni nastup nakon objave albuma:
www.youtube.com/watch?v=qmdP24z9NDE
*************************************
THE STRANGE:
Preko The Walkaboutsa , The Bambi Molestersa i My Buddy Moosea potom via Seattle- Ljubljana - Zagreb - Sisak - Rijeka, put je koji će vas dovesti do supergrupe The Strange i njihovog tek objavljenog i hvaljenog albuma ''Echo Chamber' koji nosi 10 elegantnih pjesama kroz koje se provlače žanrovi od indie rocka, Americane i alter-countryja pa do garage rocka i Baroque popa.
Dodatnu energiju ovom albumu koji te tjera da ga slušaš i opet i opet i opet, dale su i lijepe gitarske melodije, bogato razgranana brass sekcija kao i topla produkcija Antonija Gramentierija koji trenutno slovi za jednog od najcjenjenijih producenata i gitarista talijanske mlađe generacije.
(video) DIME A DOZEN:
www.youtube.com/watch?v=AGC2WaStcuI
*************************************
RECENZIJA:
Iako se činilo da su tek usputni projekt Bambi Molestersa i Chrisa Eckmana dok su Walkabouts na ugaru, The Strange su ponovo na sceni i to sa sjajnim albumom "Echo Chamber". Što se u međuvremenu promijenilo? Mnogo toga no ne i ona izvorna čarolija u kojoj meko srastaju surf, pustinjska americana, garažni i roots-rock tvoreći neodoljivu glazbenu potku koja se otimlje žanrovskim pregradama i klasifikacijama. (Zlatko Gall, Slobodna Dalmacija, 4.5/5)
Pletivo predivnih twang gitara, elegičnih puhača i finih klavijatura, uz štrajhove ukusnih gudača sugerira i da je "Echo Chamber" prvenstveno baroque-pop djelo u dosluhu s djelima Leeja Hazlewooda, Scotta Walkera, Vana Dyke Parksa, Burta Bacharacha. Eckmanu kao srodniku Cavea, s čijim nekadašnjim suradnikom Hugom Raceom ima i sastav Dirtmusic koji je nedavno nastupio u Zagrebu, takav ugođaj još više paše. Njegov bariton, uz dojmljivost stihova s motivima bijega od poznatoga i putovanja u nepoznato - negdje na rubu s čije jedne strane mami zasljepljujuća ljepota, a s druge prijeti apokaliptična tama - navodi slušatelja da se zapita nije li "Echo Chamber" bolji od recentnih albuma Calexica, Lambchopa, Giant Sanda, Tindersticksa, Richarda Hawleya, The Decemberistsa. (Aleksandar Dragaš, Jutarnji list)
"Echo Chamber" je skladna i ugodna cjelina koja kroz četrdesetak minuta nudi puno toga dobroga. Na prvom je mjestu svakako već mnogima omiljeni Eckmanov bariton koji idealno odgovara mahom nostalgičnim i melankoličnim pjesmama ovog albuma pri čemu treba istaknuti da je glazbena podloga stvorena kroz prevlast gitara, ali i itekako bitan utjecaj gudača, pa i klavijatura. Teško je i nemoguće već i nakon prvog preslušavanja iznova ne osjetiti poznatu Eckmanovu sklonost umjerenoj melodramatičnosti i filmskoj glazbi što, naravno, nije minus jer je realizirano s mjerom i znalački te uz uočljivu stalnu prednost rock ozračja što će pak album učiniti slušljivim za ljubitelje različitih glazbenih žanrova, a itekako će svoje mjesto naći i u radijskim i TV programima te, naravno, na internetu. (Marinko Krmpotić, Novi list)
"Echo Chamber" briljantan je uradak čudesne atmosfere i nestvarne ljepote te praktički savršen oproštaj od jedne sjajne faze i ulazak u novu jednako obećavajuću koja će nadam se biti i plodnija.
"Echo Chamber" ulazi direktno među one albume što postaju bezvremenski klasici i kulturno dobro ovih prostora što bez problema može izdržati usporedbu s bilo čime sličnim iz vrha svjetske glazbene scene. (Željko Ljubobratović, trusty.hr, 10/10)
Glazbenici i skladatelji poznati su po sposobnosti ilustriranja narativa kroz vještu manipulaciju zvuka, no The Strange svojom glazbom stvaraju veličanstvene drame motivirane romansom i obojane mračnom filmskom atmosferičnošću uz tek decentnu liniju prikrivenog cinizma pa tako predstavljenih deset pjesama djeluje poput deset činova kakvog scenarija izdaje i osvete visokog stila. (Emanuela Tomino, mixer.hr, 10/10)
Shvatili ste već dosad - u svakoj pjesmi s ovog albuma se može uživati na svoj način i radi se doista o albumu bez ijednog slabog mjesta. Bez ijednog "fillera" i pjesme koju se može smatrati šablonskom i lijeno napravljenom. "Echo Chamber" se već sada može smatrati klasikom ovog milenija i zaista svjetskim proizvodom u svakom pogledu. (Adrian Špoljar, Balkanrock.com, 5/5)
U glazbenom smislu, značajnijih promjena u odnosu na 14 godina stari prvijenac nema, što će svi iole upućeni u njihov rad protumačiti kao najbolju moguću preporuku za opetovano preslušavanje ovih 10 pjesama. Glavne polazišne točke tako su i dalje americana i alt-country, uz povremene surf-rock instrumentalne ukrase i bitno uvećanu ulogu brass sekcije zahvaljujući kojoj bi "čudaci" nekih pola stoljeća ranije predstavljali ultimativnu muzičku pratnju završnom obračunu u Leoneovom, od strane Ennia Morriconea uglazbljenom klasiku "Dobar, loš, zao". (Vedran Harča, dopmagazin.com, 9/10)
"Echo Chamber" se svojim tradicionalističkim pristupom, ali i novim čitanjem rocka nameće kao instant klasik, album koji se uvuče pod kožu poput susreta sa starim prijateljem kad se otvore kanali za dobre vibracije za koje već duže vrijeme mislite da vas okrutno zaobilaze. To je uistinu 'dvorana odjeka' koja je jeku bolje prošlosti uspješno prezervirala do današnjeg dana. (Zoran Stajčić, ravnododna.com, 9/10)
WHITE ON WHITE:
White on White je pseudonim pod kojim djeluje riječki kantautor Marko Rogić, stvarajući kroz glazbu komorni, intimistički ambijent osobnih ispovijedi i životnih iskustava.
Njegov je izričaj stilski blizak country i americana žanrovima, a svojih je 12 skladbi uobličio u cjelinu albuma prvijenca naziva 'Out of nowhere'. Do sad je svoj rad javnosti predstavio video uratcima za pjesme 'Mirage', 'This war' i 'Grey hair'.
Aranžerski i producentski dio glazbene priče White on White predstavlja Darko Terlević, koji je albumu udahnuo nešto suvremeniji zvuk, obogativši pjesme gitarističkim efektima i nerijetkim orkestracijama. U bendovskim nastupima uživo, osim Marka Rogića i Darka Terlevića, ritam sekciju čine Radoslav Tičić na basu i Edin Botić na bubnju.
promo guy // 08/04/2019