home > koncert > ROCK OTOČEC, 8.VII 2007., Otočec ob Krki (Slovenija)

kontakt | search |

ROCK OTOČEC, 8.VII 2007., Otočec ob Krki (Slovenija)

Izvještaj s najpopularnijeg slovenskog open-air festivala koji se po pravilima održao uz nezaobilazne radionice, valjanja u blatu, mnoštva glazbenih izvođača i mnogo, mnogo posjetitelja. I mnogo pozitivnog blata i starih, prežvakanih izvođača. Festival kojem očito ne manjka mlade i svježe krvi u publici, ali manjka mladosti Radara, In Music Festa, a o Exitu da ne govorim.
[

"panka nam manka"   © horvi

Ovogodišnji Rock Otočec je protekao u znaku vrlo lijepog i sunčanog vremena koje je dozvolilo da sva tri dana vikenda (7.,8. i 9.VII) nimalo ne ugrozi zaista krasni temperament i ljepotu samog mjesta održavanja. Premda sam mogao biti prisutan samo glavnog dana (u subotu), jedini problem koji me zadesio tog dana zbio se na slovenskoj granici zbog jednog putnika u autobusu koji nije imao uredne isprave, pa se cijeli autobus morao vratiti na hrvatsku granicu pri čemu se izgubilo više od sat i pol vremena uz poprilično neugodne kometare, dobacivanja i psovke koji su umalo rezultirali time da i nama, ostatku putnika bude zabranjen ulazak u Deželu jer smo slovenskim carinicima odjednom svi postali sumnjivi.
No, dalje problema više nije bilo nikakvih. Samo sam ostao debelo iznenađen kada je šofer zaustavio autobus na jednoj benzinskoj stanici promumljavši: "gostje za rok otočec tukaj grejo van" jer sam mislio da je taj Otočec iza Novog Mesta gdje sam bio prije 5-6-7 godina i isti promatrao na posve drugoj lokaciji.
A tamo, malo dalje od glavne prometnice na nekih samo 200-300 metara u prekrasnom prirodnom amfiteatru uz plitku, ali široku rijeku Krku smjestilo se tisuće i tisuće kampera sa šatorima, gomila automobila i deseci šatra sa svakojakim ponudama. Sama organizacija je toliko dobro uigrana i podmazana da se apsolutno ništa ne prepušta slučaju, pa sam podigavši press-akreditaciju zahvaljujući gospodinu Darku Budni potpuno slobodno mogao zaviriti u svaki kutak ovog velikog slovenskog festivala. Kad su na upadu vidjeli press narukvicu na ruci, nitko više od zaštitarske security službe nije niti pomišljao na pregled ruksaka, pretres džepova, traženje osobnih dokumenata, a kako sam uspio primjetiti, publika je nesmetano mogla unositi sve što je htjela. Kompariramo li iskustva sa sličnim zbivanjima u Hrvatskoj gdje ti iz prtljage izbace hranu, piće, foto-aparat, diktafon, obični plivadon i još štošta, situacija je posve drugačija. Samo je velika razlika što su Slovenci zaista kulturan i vrlo miran narod kome nije ni na kraj pameti da na takve događaje unose oružje i zabranjena sredstva. Oni se zaista znaju zabavljati i provoditi, te na njihove fešte ne dolaze mulci kojima tu nije mjesto.
[ kupanje u krki... ]

kupanje u krki...   © horvi

Popodne i cijela noć koju sam proveo odvijala se na tri pozornice. Prvo su na sporednoj čitavo popodne u sjeni šatre svoj program izvodili slovenski performeri pod nazivima "Liki z Radia Ga-Ga", "Oktet Poshluschtae" i "Improleptika" koje sam gledao, ali iskreno rečeno bez obzira što slovenski jezik jako dobro razumijem, sve one dijalektalne, šatrovačke i slengovske cake uopće nisam shvatio tako da potpuni smisao njihovih nastupa uopće nisam razabrao. Slovenska publika se vrlo dobro zabavila i sve mi se činilo poput Maria Kovača i njegovih vrlo sličnih performance ideja (pogotovo na fore Bore Lee-ja). Na istoj pozornici se od 20 h mogao promatrati prijenos koncerta "Live Earth".

Druga i najmanja scena bila je posvećena techno freakovima ispod jedne sasvim male, ali fino opremljene šatre gdje se uz electro-ritmove nesmetano moglo prilegnuti na neki od zračnih "krevetića". Oni su ga tamo "lupali" cijelu noć i kasnije se moglo vidjeti mnogo, mnogo lijepih (a i ogoljelih toples) punca.
[ darko budna (organizacija) i body-painting model ]

darko budna (organizacija) i body-painting model   © horvi

Prije nego što je startao sam program na glavnoj pozornici, još malo sam se muvao oko šatra, pogledao interesantan nogomet zavezanih igrača u ogromnom zračnom "čamcu" (nemam pojma kak' se ta igra zove, nogomet jest, a izgleda mi ko' stolni nogomet), uslikao bungie-jumpere, frizere, body-painting, pregledao ponuđene suvenire (uglavnom hard-rock i heavy metal majice, nakit, drangulije) i dao hrvaški glas za "Slovenijo brez gensko spremljenih raslin" na što mi je momak ispod šatre vidjevši da sam Hrvat vrlo ljubazno odvratio "zares vam puno hvala", te sam vražje pazio da se ne ublatim jer je ludilo valjanja u blatu najatraktivnija stvar popodneva gdje se možete zablatiti pri svakom dodiru ograde, šanka, tende ili mnogobrojne publike koja jest šašava, ali je toliko kulturna i svjesna svojih postupaka da ako vas vidi uredne i čiste apsolutno prolazi pored vas na 3-4 metra razmaka. Usput, sav sam bio u bijeloj ljetnoj odjeći i trebalo mi je da se u lijepom izdanju pojavim kod mojeg prijatelja iz JNA, Alex Cepuša iz Celja (nismo se vidjeli punih 20 godina) kojeg sam posjetio dan kasnije, te da se vratim preko granice čist (doslovce čitaj: č-i-s-t), svojoj dragoj kući na svoj svakodnevni posao.
[ ... i valjanje u blatu ]

... i valjanje u blatu   © horvi

Valjanje u blatu jest svinjac koji je od glavne pozornice odvojen na nekih 200 metara, ima 20-ak kvadrata i kaljuža je koja je najvažniji sporedni dio Rock Otočeca. Međutim, ljudi koji se valjaju u tom blatu su tako pristojni da ničime ne žele ugroziti čistoću drugih ljudi. Oni u tome uživaju isto kao i skijaši ili wrestling, pa i sumo hrvači (na primjer) koji nakon pada u snijeg i kaljužu ili oblivenošću uljem i znojem svoje prljave elemente skidaju ispod tuša. A u slučaju Rock Otočeca postavljeni su tuševi, te osim toga mnogobrojna blatnjava publika se okupala i u poprilično hladnoj, ali vrlo plitkoj Krki, dok su stotine njih paradirali sa već sasušenim blatom cijelo veče. Blato na licu, na rukama, na nogama, u obući... skroz blato i kal. I održali su natjecanje najboljih blatnjavih učesnika gdje je DJ puštao uglavnom "sexy" pop pjesme na koje su učesnici morali plesati jednu rundu poput "I'm too sexy" (Right Said Freid), "You sexy thing" (Hot Chocolate), "Freedom" (George Michael) i sličnih planetarnih sexy-pop hitoida, što je zaista zabavno pogledati jer su mnoge djevojke i momci toliko umazani s blatom da se ne primjećuje nikakva razlika da li su oni potpuno goli ili imaju nekakvu "krpicu" na sebi.

I negdje oko tog natjecanja u blatu kojeg apsolutno nisam gledao jer me jednostavno ne zanima (da je to bilo prije 25 godina, onda bi se prvi bacio u blato i skinuo do gola jer sam to radio dok mi je s vremena na vrijeme punkuo punkerski-new wave film), no danas se samo skidam kad se tuširam i volim svoju suprugu. Ali potpuno razumijem sve one momke i cure koje se skidaju i rade sve one bedastoće koje sam radio prije mnogo, mnogo godina i uopće im ne zamjeram zbog toga. Prije samog početka došetao sam do glavne pozornice gdje sam sreo Darka Budnu koji je posve bio umaljan blatom jer je prolazeći pored "svinjskog korita" imao nesreću da se sasvim slučajno nafila pri čemu su mu stradali mobitel i digitalni foto-aparat.

Prvi sastav koji je nastupio na toj glavnoj fešti bili su vrlo simpatični ska-funk rockeri PLEBS iz Italije koji su već po treći put gosti "Rock Otočeca". Njihova svirka je startala oko 17.30h, zabavni su i sviraju mješavinu funka, ska i rock glazbe, te kako su se odmicali izvajalci, stekao se dojam da su oni najprofesionalnije shvatili svoj dio posla koji je trajao svega 30 minuta. U njihovom repertoaru je bilo mnogo obrada James Browna ("I feel good", "Sex machine"), ali se moglo načuti i sekvenci Madness ("One step beyond") i ostalih velikana iz vremena najsjajnijeg vala ska ritmova. Vrlo su uigrani, te njihova 7-člana posada (truba, sax, trombon, klavijature, gitara, bas i bubnjevi) djeluje kao vesela inačica Manu Chao. Posljednji objavljeni album je "Il Fiore D'Inverno" iz 2006. Odaziv još uvijek razrijeđene publike je bio vrlo dobar, te sam se ponadao da će ih biti još više budući da su sljedeći nastupali HEROINA, pobjednici ovogodišnjeg HGF-a.
[ heroina ]

heroina   © horvi

Međutim, nakon nastupa Plebs publika je masovno napustila gledalište u potrazi za još ponekim osvježenjem u Krki, valjanju u blatu ili nekom drugom aktivnošću jer je vrućina bila zaista poprilična, te je nastup Heroine popratilo jedva 200-300 ljudi koji su uglavnom sjedili razbacani po travi. Bez obzira na to, Heroina je odigrala vrlo snažnu i moćnu predstavu sa smjesom alternativnog blues-rocka kojeg Slovenci očigledno ne kontaju, ali oni koji su ih posmatrali ostali su zapanjeni britkošću ipak netipične blues-rock svirke i sjajnom frontmanu Hrvoju koji je posljednju skladbu otpjevao na koljenima ispred velike ograde doslovce zaglavljen između rešetaka.

Sljedeći sastav je ponovno stigao iz Italije, točnije iz Toskane, a zovu se PGC - Suoni Nella Notte. Imaju vrlo lijepu pjevačicu na vokalu koja je skoro sve najave izgovarala na tečnom slovenskom jeziku, te su se predstavili u vrlo dobrom svjetlu kao kombinacija no-wave i starog new wavea pomješanog s dance rockom. Osjeti se u njihovom zvuku podosta elemenata i utjecaja prije svega Au-Paris i ranih Talking Heads, te The B-52's, a imaju i detalja koje je vrlo dobro prispodobiti i sa reggae-rockom The Police. Vrlo fino zvuče. Za vrijeme njihovog nastupa sreo sam Dragutina Matoševića koji je cijeli Rock Otočec posmatrao s posebnim apetitom jer ono najbolje za njega je tek trebalo uslijediti.
[ ako niste vjerovali da ima neko stariji od horvija.... tu je dragutin matošević (www.barikada.com) ]

ako niste vjerovali da ima neko stariji od horvija.... tu je dragutin matošević (www.barikada.com)   © xx

METAL STEEL su bili četvrti sastav, te im ime dovoljno govori. To su još uvijek klinci (imaju svega 18 godina) koji sviraju heavy metal, a veliki kuriozitet su zbog toga što su prvi album objavili sa samo 12 godina! Cura im sjedi za bubnjevima, tekstovi su im na engleskom jeziku i koliko sam primjetio za vrijeme njihovog nastupa publika se ponovno počela vraćati u gledalište zaokupljena režavim gitarskim riffovima.

U 19.30h na pozornicu su izašli meni nepoznati slovenski DOM ZA SANJE i vrlo ugodno su me iznenadili. Sviraju novi europski rock pod primjetnim utjecajima Placebo i Franz Ferdinand, te imaju vrlo fine tekstove na slovenskom jeziku, kao i veoma plesne ritmove koje kombiniraju u sklopu obične rock-kvartet postave s isturenim frontmenom.
No, nakon njihovog nastupa, iskreno govoreći sve ostalo mi je osobno bilo toliko zamorno i dosadno da sam se više vremena muvao po backstageu i okolnim štandovima jer je ostatak večeri pripao starim zvijezdama u nekim novim varijacijama koje jedino na sceni održava novac.
[ lynn marie ]

lynn marie   © horvi

LYNN MARIE koji su održali svirku od 20 do 20.30h sam još nekako uspio svariti jer su barem bili veseli sa svojom harmonikašicom i ska-folk-rockom (poput Gustafa primjerice), no naredni slovenski sastav AVE me jednostavno potjerao u backstage. Ovaj kvartet premda svira solidan hard-rock/blues s boogie ritmovima i klavijaturama nikako mi nije sjeo zbog pretencioznog gitariste i njihovog starog, starog i prastarog zvuka koji se još samo izgleda može svirati na ovakvim open-air festivalima. To je bio uzbudljiv zvuk u ranim 70-tim u vrijeme Boom festivala, no danas više nikako nije. No, za divno čudo, Ave je u Sloveniji vrlo znamenito ime koje ima dosta hitova, tako da je feddback publike bio vrlo dobar.

I onda, kada se spustila noć, spustio se i nekakav čudan mrak na pozornicu tako da sam teškom mukom slikajući sve naredne izvođače mogao odabrati nekoliko boljih i jasnijih fotografija. Za nastup POMARANČE koji su bili 8. izvođač po redu mogu samo reći da su i dalje u pravoj heavy metal snazi bez obzira na oho-ho godina. Sakupili su tisuće i tisuće ljudi ispred pozornice (računa se da ih je bilo oko 10.000 uključujući i sve ostale infrastrukture festivala), te su svi vrlo zdušno i zaneseno posmatrali koncert njihovog čvrstog metala s obiljem hard rock riffova i solaža. Njihov nastup od punih sat vremena sam posmatrao s kritičkim pogledom jer mi zaista nije jasno da takvi vrsni glazbenici i dalje drndaju ofucani stil kojeg su prangijali pred 20 i više godina. Pa i AC/DC, Metallica, Anthrax, Slayer (a i Maideni) i ostali su se s vremenom mijenjali, no kod Pomaranče je vrijeme stalo negdje sredinom osamdesetih, a još mi nije jasnije kako to da i publici koju je redom činila uglavnom vrlo mlada dob od 18-25 godina to paše kao glavna večera. Ako ne svima, u prvom redu je bio jedan vrlo mladi momak koji je na prsima imao body painting s natpisom "panka nam manka" (punka nam manjka) koji je jedno dobrih 2-3 sata bio najbučniji u traženju rock veselice koju mu očigledno ovi starci nikako nisu mogli priuštiti.
[ buldožer ]

buldožer   © horvi

Završetkom Pomaranče negdje oko 22.30 ponovno sam se zavukao u backstage, sada već vidno umoran i nezainteresiran čak i za pivo jer su me počele boljeti noge, te sam s vremena na vrijeme čavrljao s Dragecom s Barikade i njegovom malom ekipom koja je također bila podosta rezervirana očekujući nešto posebno, tako da smo pričali o svemu i svačemu dok su na pozornici bili BULDOŽER. Okey, ponovno su se vratili i ponovno sviraju i nastupaju, no čitav repertoar im je bio od odavno prežvakanih hitova "Slovenija" s kojom su otvorili nastup, pa "Yes my baby, no", "Blues napuštenog psa", "Smrt Morisona Đima", "Bluz gnjuz", "Slovinjak punk"... Nakratko sam otišao do pozornice da uslikam i taj dio spektakla kojeg je publika zaista srdačno popratila, a onda je kako piše u najavi trebalo slijediti PRESENEČENJE (iznenađenje). Na žalost, presenečenja ni bilo.

Odmah nakon Buldožera dolazi ZORAN PREDIN i prateći sastav ŽIVE LEGENDE, te diže cijeli Rock Otočec na noge. E, sad, Bože pomozi... Konačno nešto pravo i posebno. Zaista je njegov nastup pun, pun pogodak. Kada skoro svih 10 tisoč ljudi skandira na njegove pjesme onda to ni mala šola. U publici je ludilo i atmosfera je usijana do jaja koja je podkrepljena s dva velika hita Lačnog Franca "Ne mi dihat za ovratnik" i završnom "Zarjavele trobente" (Kongres) koju je još dugo, dugo skandirala i pjevala publika tražeći da se Predin vrati na bis. Njegov nastup je bio uistinu sjajan!
[ zoran predin i žive legende ]

zoran predin i žive legende   © horvi

A onda je usljedio JOHN LAWTON (ex-Uriah Heep) u pratnji slovenskih MARY ROSE. Ah, šta da vam govorim... Imam brdo albuma Uriah Heep koje sam sticajem okolnosti digitalizirao satima i satima pored PC-a za svojeg kolegu s posla, no nikada mi se taj stil besramnih krađa nije sviđao. Nemam pojma šta je taj još uvijek dobrodržeći hard-rocker radio nakon raspada matičnog sastava radio, ali za Rock Otočec to je bila dobra prilika da se uz hitove "Lady in red" i "Easy living" publika pomalo počinje razilaziti. I meni i Dragecu je bilo dosta, pa smo prolazeći s mojom betežnom nogom kroz mnoštvo šatora, kampera i vrlo lijepe noćne ambijentalne okoline Otočca Ob Krki odšetali kuda koji dok su u mraku odzvanjali početni taktovi meni nekad vrlo drage slovenske skupine AVTOMOBILI koji su nastupali posljednji. Želio sam vidjeti taj nastup jer sam obožavao njihov hit "Dugo toplo ljeto s napuštenim barkama", no umor je bio takav da više nisam mogao izdržati. Stvarno mi je žao, bili su vrlo kvalitetan sastav u rangu Boe, EKV, Zane i Dorian Gray, no umor je učinio svoje. Dragec je otišao u hotel, a ja na neizvjesno mučenje putovanja u Celje koje nema direktnu vezu sa Novim Mestom od kojeg su udaljeni samo 50 km. Nego sam lijepo pronašavši željeznički kolodvor nakon sat i pol hoda po Novom Mestu uspio prespavati 1 sat vremena, odputovati 60 km dalje u Ljubljanu gdje sam u posljednji moment uhvatio vlak za Celje koje je udaljeno još nekih 60-70 km. I tu počinje prava stvarna priča o čovjeku koji zaslužuje sve najbolje, a trenutno nema ništa. A to je duga i druga priča. Za pokolenja.
[ publika ]

publika   © horvi

Rock Otočec? Simpatična zgodba poklonika starog rocka kaj ne vejo za nič novim. Dobro, da ne okolišam, trećeg dana kad nisam bio prisutan trebali su nastupiti SAKE (drugoplasirani s HGF), EDO MAAJKA, HLADNO PIVO, BAJAGA (kaj to još netko sluša?) i meni neznani THE PEACHKEENDEEMS (dobro ime), EDWARD GAIN, BALIŠ i ZIEBANE TM. Kak je bilo - nemam pojma. Samo znam da na Rock Otočec idem ubuduće ako je nekakva prava rock senzacija u pitanju. Ove godine je bilo, barem kaj sam videl - oldtajmerski. Zato sam se tak i osjećao, bezveze. Jebal te r'n'r bez moderne energije. Da su bili od oltajmera Steely Dan ili Roxy Music, te od novih Killersi ili Bloc Party drugačije bih zborio. Ali ništa zato. Dolazi u Zagreb na In Music Festival !!! (čak-čak-čak) i Sonic Youth, pa ćemo vidjeti pjesmu. Skroz drukčiju. I jako, jako moderniju. Tko je izdržao Rock Otočec, ovakav kakav je bio, u svakom slučaju će doći pogledati nešto puno bolje. U Zagreb, 27. i 28 kolovoza.

horvi // 24/07/2007

> vidi sve fotke // see all photos

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*